21st century ninja-nonsense

Theese days it was not quite good to be a walker in Belgrade downtown...Seems that mad Chineese that the other day run out of a restoran and started to chip-chop innocent citizens is finally caught and put into a Prison Hospital for being Freddy Kruger in the middle of the day! I still can hardly believe it really happened. Ninja slaughtering Belgraders, ummpf.



Ovih dana nije bilo dobro biti shetac Knez Mihailovom...
Kineza sto je vitlao machetom po glavnoj beogradskoj strafti kanda su navatali i spakovali Okruzni zatvor, i tap - pravo u bolnicu! Da covek ne poveruje da je izleteo iz restorana i istraznirao nacumicne prolaznike!


And...What did our oldfolks do when they get mad?



VS. Šta se zgodi kad se nežniji pol razbesni?


Naše prabake ovu situaciju rešavale su na opšte dobro svih ukućana – odlazile su u kokošinjac i nemilice klale onoliko kokošaka koliko im je bilo potrebno da se smire. Pri tom, za celu porodicu tog dana bile su kraljice svakodnevnog života – blaga pileća supica uvek je melem za dušu, a ni pohovano pa sa krompirićima, nije loše.
Danas bi većina savremenih žena ostala gladna pored jata kokošaka, jer bi se retko koja usudila na ovakav podvig (ubiti bubu, još nekako i može da se uradi, kad si sam u kući, a ona baš preteći trči prema tebi da te izjede).

Evo šta sve može da se uradi u kući: možete same sebi da odsečete šiške, pa da izbezumljene jurite do frizera da vam popravi tu hipermodernu frizuru. Možete na miru da se posvađate s najbliskijima putem SMS poruka, ali treba imati dovoljno kredita u tu svrhu (na primer, za vreme neke fudbalske utakmice možete da pošaljete poruku svom dečku, prijatelju ili sinu koji više ne živi sa vama, da stižete za koji minut u njihov stan. To će ih izbezumiti, a vama će biti lepo, jer sedite u miru i toploti doma svog, uživajući iz sve snage).


Možete da izađete na neki od domaćih foruma na internet, i da do mile volje, sakriveni iza nekog luckastog nadimka, “izlazite na crtu” kome god hoćete. Posle jednog do dva sata i vama će postati smešno to čime se tako strasno i prilježno bavite (nonsensi za 21. Vek), pogotovo kad shvatite koliko su tamo svi članovi dobroćudni i koliko ih je nemoguće odistinski uvrediti.
Pored svega navedenog, ostaje vam generalno spremanje ormara, brisanje prašine, pranje prozora ili beskonačni razgovori sa prijateljicama, uz poneki dobar trač (ali sa stilom, pls!). Takođe, u vrhu liste je odlazak u teretanu i dobro preznojavanje, pravljenje komplikovanih kolača i igranje sa bockalicama vašeg ili nekog tudjeg deteta (deluje isto kao sedativ, ali uz obaveznu upitanost nad visinom sopstvenog IQ-a. Srecom, upitanost brzo prodje).
Šoping, ako niste anoreksični, ostavite za neki drugi dan, jer sudeći po ponudi u ovdašnjim buticima, teško da će vam od toga biti bolje. Inače se kupovina ne savetuje nikada kao lek.

Danas deluje čudno, ali mnoge domaće koke su nastradale upravo zbog nevažnih sitnica koje su domaćicu izvele iz takta, a mit o bakinoj supi proistekao je iz gore navedenih agresivnih poriva. Danas, u 21. Veku, možemo i moramo sebi da dozvolimo i poneku sitnu pakost i nepotrepstinu. Samo nek je sa stilom!

(objavljeno u Politici, 2003. godine by JJ, indeed)

~~~

Ako mi jos neko nesto kaze protiv video-nadzora ....

Managerialism

„Every morning in Africa, a gazelle wakes up. It knows it must run faster than the fastest lion or it will be killed...every morning a lion wakes up. It knows it must outrun the slowest gazelle or it will starve to death. It doesn't matter whether you are a lion or a gazelle...when the sun comes up, you'd better be running.”



„Svakog jutra u Africi probudi se gazela,
i zna da mora trčati brže od najbržeg lava da ne bi bila zaklana.

Svakog jutra u Africi probudi se lav,
i zna da mora trčati brže od najsporije gazele da ne bi umro od gladi.

Nije važno da li si gazela ili lav.
Kada svane zora, bolje da odmah počneš da trčiš”,
(afrička poslovica na zidu fabrike u Kini, powered by Nike)



Trčimo li svi ka istom cilju?



Na naučnom skupu SAM-a održanom u ponedeljak na Univerzitetu Singidunum, pričalo se o novim tendencijama u menadžmentu. A trend je - promena.
Promenama je potrebno strateški upravljati, pre svega ih treba ubrzati i povećati nivo konkurentnosti proizvod tako što ćemo mu dizati kvalitet I učiniti ga novim, aktuelnim, poželjnim! Tržište je nestabilno, okruženje sve složenije, a zahtevi stejkholdera sve veći. Onaj ko se adaptira na promene i inicira ih u ovoj tranziciji od industrijskog ka društvu znanja – napraviće dobar posao .

Srbijom vladaju menadžeri, i to na svim nivoima, od najnižeg do najvišeg.
Možda nije zgoreg podsetiti da je to jedna džoker reč: kao što je nekada u staroj ekonomiji njegovo veličanstvo bio Radnik, sada je to Menadžer.

Stvarno nezgodna moda!
Pre neki dan uhvatila sam sebe kako razmišljam, dok šetkam po kuhinji i hrabrim jaje (novo vreme nosi nove običaje, meni je podsticanje akcije postalo default, tako da sam uhvatila sebe kako stojim pored šporeta i motivišem svoj doručak rečima „Ajde, jaje, skuvaj se”. Heh....) kako sam ja u stvari, između ostalog i kitchen–manager!
Šta fali...nije teško... tu i tamo neki motivacioni govor za povrće, malo beskompromisnosti sa pokojom bubom što zaluta (tek da se zna ko je glavni!), usklađivanje resursa sa misijom kuhinjarstva, preraspodela i, ako treba, nova sistematizacija...Ih, ma ko će bolje to uraditi od mene!
I naravno, pohvale za organizaciju i efektivnost idu na moj račun, o da! :-))

A šta je u stvari Menadžer?

To je pre svega intelektualna odrednica za knowledge-based economy jer ova vrsta radnika poseduje i koristi pre svega znanje iveštine, a ne snagu kao ranije, ili silu i neku vrstu nametljivog autoriteta.
Njegova moć počiva na delima, na rezultatima koje pravi, na odnosima koje stvara, na znanju i principima koje ima i šeruje. On mora da ima širu sliku, i da deluje u skladu sa vizijom i misijom kompanije. Po običaju je timski igrač, dobar organizator i što je najvažnije, kadar da misli svojom glavom jer zna da mu ta njegova a ne neka tuđa glava donosi hleb svagdašnji.
Zato treba da je posvećen doživotnom učenju i usavršavanju, da ne kažem, da živi po EU agendi :-)

Malo li je na ovu skupoću?

Small Talk in Library of Celsius

Celzijusova biblioteka danas pokriva jedno veliko parce neba, kada se gleda odozdo. Sta li se tamo desavalo, kakvi su se razgovori vodili, da li se shushkalo, o pitanjima etosa i etnosa u tom zutom kamenu toplom od maloazijskog podneva?

O cemu li su cutale Arete, Enoja, Episteme i Sofija? Da li je bilo stvari (issues) pred kojima se moze samo cutati?

Kako se tada negovala radoznalost? Da li su 4 dame sedele kod prozora, ucickane, i zverale napolje? Mozda su slale glasnike....Ili kakvu nevaljalicu sluskinju da u prolazu uz sir, masline i mirtu pokupi i frishke vesti o nekim tudjim, vrucim, storijama?
Mozda su imale poneku tetku iz Bosanske krupe da im prepisuje lifestyle recepte: „Za zenu je vazno da radi i da bude bude ve-se-la! Nikad ne znas koja te sreca ceka iza ugla!”

Mozda su se, usred Celzijusove biblioteke, sasaptavale o usponima i padovima kraljeva koji su bili i koji dolaze...u nekoj mirisljavoj tami, u danima ranog leta, uz dobro aleksandrijsko vino i ekskluzivnu sminku jedva ugrabljenu iz kargoa najveceg broda iz Egipta. Mozda su kovale planove dok su pravile frizure, mackale se pomadama i puderisale prahom od mrvljenog roga nekog zalutalog divljeg podunavskog jednoroga.

Mozda su Celzijusovi rezidenti i mezimice – citale knjige?

Mozda su tako negovale radoznalost: kroz stalno usavrsavanje i diskusiju.
Danas, ove 4 dame bi uzivale: sve je u ovom veku copyleft i shareware!
Efezana vise nema, ali je efesko pivo svuda prisutno, brendovi su mocniji od vlada i prisutniji cak i od informacija! Multinacionalna sredina je postala default, a multikonfesionalnost oznaka dobrih manira.

Nista im ne bi falilo.
Verovatno bi, u stvari, bile vise online nego napolju!
Znam, znam...sad ce poklonici Funky Business-a reci kako je cak i Pikaso rekao: „Kompjuteri su dosadni. Oni samo daju odgovore! “

Da, ali sada su vazna prava pitanja: od njih zavise pravi odgovori.

Efezani su znali na koje je pitanje odgovor najhitniji, i srocili su ga u prvi advertajzing na svetu, urezan u kamen plocnika.

Eh...moreplovci i sajbernauti su like-minded sudeci po interesovanjima :-) Sigurno nas ima jos...cela jedna planeta!

HR Knowledge Fair, trend report! :-)

Ljudski kapital i nova ekonomija

„Znanje se ponaša kao ljubav: što ga više deliš, više ga imaš”, moto je novog kursa koji zauzima Evropa

„Knowledge acts like love - more you share, more you have!”, Marc Luyckx Ghisi, Ph.D, keynote speaker

O revolucionarnoj ulozi ljudskih resursa


Jedino što je danas izvesno jeste to da se sve stalno menja. Oni koji su to shvatili na vreme sada su bogati i veliki: kao i uvek, za one koji stignu prvi ima najviše novca.

– Računa se da je u EU svaka deseta kompanija dosad shvatila da joj treba promena kursa i transformacija načina upravljanja. I njima ide – odlično! Oko 60 odsto kompanija trude se da obnove tehnologiju, one muče muku sa opasnostima i u problemima su. Istovremeno, jedna trećina svih firmi ovoga momenta ne čini baš ništa, „sve ide kao i obično”, i njima može da se desi da podele sudbinu dinosaurusa – rekao je u uvodnoj reči Mark Liuks Gisi na konferenciji Asocijacije HR profesionalaca o upravljanju procesima znanja održanoj prošle nedelje u „Hajatu”.

– Na vama je da shvatite da menadžment stare škole nije neprijatelj, i da treba da im pomognete: da prežive novu poslovnu klimu i da se adaptiraju. Očajnički su im potrebne i vaša inovacija i vaša kreativnost. Najveće su promene one koja se dese u umu, i zato imajte strpljenja, to nije jednostavno – poruka je koju je uputio doktor Gisi, dekan CBA poslovne škole i član Evropskog saveta.

Šta je sve drugačije? Prvo i osnovno, patrijarhalna strategija poslovanja nalik ratu u kome pobednika nema bez gubitnika zamenjena je manje nasilnim pristupom „takmičenja kroz kolaboraciju”. To je novi moto današnjeg biznisa zasnovan na ženskom „jin” principu i vrednostima tako prirodnim za naš, nežniji pol: sada su na sceni solidarnost, pažnja, poštovanje, javnost u radu, briga o opštem dobru i rešenost da se podeli znanje jer smo svedoci da se jedino tako i može – umnožiti. A znanje je moć, danas više nego ikada, i ne može da se lažira!

Fokus je, dakle, na onima koji upravljaju ljudskim resursima, ili kraće: HR menadžerima.
Šta je uopšte HR menadžment?

HRM je pojam koji se kod nas pojavio početkom 2000. godine – sa prvim privatizacijama i multinacionalnim kompanijama. Dotle smo govorili o kadrovskim službama, pravnim poslovima, opštim poslovima, koji su se bavili bazama podataka, prijavama, odjavama, zdravstvenim knjižicama i rešavanjem radnih sporova. Sa završetkom restrukturisanja i promenama mentalnog sklopa, administracije i dalje ima, ali sada preteže u korist znanja i upravljanja znanjem.

– HR menadžment je uopšteno – rad sa ljudima. To znači da HR menadžer mora da poznaje sve segmente poslovanja da bi mogao da razume potrebe svojih kolega i da na njih valjano odgovori, da osmisli potrebe, a za to on mora da bude spreman da prihvati nova znanja jer treba da rešava probleme i ljudi i direktora i marketinga i nabavke i proizvodnje – pojašnjava Nebojša Rako, predsednik Asocijacije HR profesionalaca i HR direktor Holcim Srbija.

Fakulteti koji bi školovali HR menadžere još ne postoje u Srbiji. Doduše, rešenje su postdiplomske studije na koje se ipak malo ko odlučuje: prvo što to nije nimalo jeftino, a drugo što retko ko može biti siguran da će uloženi novac da mu se vrati – korporativna pravila koja kažu koliko radiš toliko vrediš, i firme spremne da investiraju u zaposlene, takođe, ne rastu na svakom ćošku. Ko onda može da postane HR menadžer i kako?

– Mi u Srbiji imamo percepciju da to treba da budu psiholozi, ali dobar HR menadžer može da bude i inženjer u fabrici koji razume ceo proces proizvodnje, koji može da razgovara i koji zna šta treba da radi. Ima jedan HR menadžer u Srbiji koji je završio – medicinu, i on je jedan od boljih HR direktora! Važno je da čovek hoće da ulaže u sebe, jer ako neće, onda je ulaganje u njega trošak a ne investicija – dodaje Nebojša Rako.

Šta treba da zna onaj ko već pliva u HR vodama?

Pre svega, da je u postindustrijskom društvu nemoguće sve izraziti brojevima (ili: kvantifikovati) i da se danas sve više vrednuje holistički pristup, odnosno „nos za prave stvari”.

– Nije dobro kada je profit sam po sebi cilj, znajte: novac je uvek posledica ponašanja oličenog u viziji i misiji kompanije, i u transparentnoj i kvalitetnoj mreži unutar i okolo nje. Uloga HR menadžera je i koordinacija svih inputa i odnosa u kompaniji, i ka društvu. Ne gledajte u prošlost nego u budućnost! Sad vam treba inteligentan pristup koji vodi računa o kvalitetu a ne o kvantitetu: to je nova tranzicija a vi ste taj ključ koji menja svest – poručuje Gisi.

Jelena Jovanović


[objavljeno u Politici NM i Politici Online: 22.03.2007.]

~~~

- If profit is self-purpose goal, it is not very good: profit should be consequence from behaviour in vision and mission. Also, from network inside and around company, network that is transparent and excellent.
Role of HR manager is to coordinate all the inputs and relations inside the company, and towards society.
Dont look into the past, look into the future!
What you need is new intelligent approach which considers quality, not quantity. This is a new transition, and YOU ARE THE KEY for mind shifts – says Ghisi.

Love in Transition

Gde je vaš udeo u bruto nacionalnoj sreći?
Čitam ovaj sjajan tekst ex-glodura Politike, i sve se mislim...pa ko od nas ima dovoljno ljubavi u svom životu?
Kaže MM, nema u nas još sistema ali barem je glavni krug ludila je iza nas. U ovaj deo sveta se, čini mu se, vratio se razum.
Sve razumem! I sama tako razmišljam, kao drug-član biblioteke: neka našoj Srbiji bude dobro, pa će i meni :-))
Jedino...heh, jedino što se bruto nacionalna ljubav uvećava tako što se dižu, holistički, pojedinačni neto emotivni računi!
Zato...
Blago proaktivnima jer njihovo je...sve!

Danas se na forumu jedan žalio, kaže čovek:
"Imam sve. Sve. Fali mi zagrljaj"

Prevodim tekst, vredi.
FYI!


Love in Age of Transition

Gathering the Government that already last for too long, fight for Kosovo status, mistery of money taken away to Cyprus, bachelor degrees that can be bought nowdays, wrestling with Haag...All the important topics and important news, aint it?
Historical boostings and daily political plots, the chronicle of transition, in which everything is in the move tending to stay away from what happened before, and to approach to what is wanted, but still uncertain and unsure...Our ever-day-life exists in that vortex, our happines and our unhappiness, our hopes, doubts, concerns...Our wishes, plans, expectations, and - our love exists in this surrounding.


How this fits in personal life?
Even if we are not interested in politics, politics is interested in us. And final criteria for every politics is the way people are living their life.
Have we properly understood that nothing is like it was before, and that most of things actually depend on us?
It is individual, not a collective enterprise. How do we fit in?
Is there enough of the most human affair for everyone of us: is there enough love in your life?

It is not a common question, and it is not usual to ask such thing: intimacy simply is not for a public debate.
But, in first place we ARE occupied with personal, and then with - universal issues.
Ambition for happines is born-given, but happines is never achieved: there is always a next step.
Happines is, also, not a happines if we don't share it with someone: a partner, children, brother or sister, boyfirend or girlfriend...with someone we care about and we believe he/she cares about us!

If we are realistic, than we should admit that the main circle of madness is behind us, in this corner of the Earth - ratio has come back!
Things are not yet as we want them to be, and as we expected them to be, but here we are: we don't do everything we can.

We are not either the best, or the most effective, as a society in order to enlarge brutto national happiness and to upgrade every single netto success.
But, frankly, we are not too far away from traumas of historical breakings. Too often around us are thrilling testimonies, stories about accidents we witnessed or, worse: were victims of.
Even if we put it aside for a moment, we still are overflowed with stories about violence, threats, conflicts, and missunderstanding.

In this type of conditioning, LOVE must be - a collateral damage.
To love and to be loved, to share, to plan, build and empower, to help someone to grow, raise and shine - is too complicated and much harder, specially if there is not enough material welness, if there is not enough jobs for everyone who seek for, if there is not enough perspective for gifted, if there is not enough stimulation for enterpreuners.
Let me put it this way: if there is no articulated system of values, or faith in personal power and abillities, if there is no collective self-confidence in strenths and capability, in tolerance and understanding: if we don't understand the world, and the world doesnt understand us.

Again, there is no perfectly ballanced society on our planet. But, most of
people we comparing with seem to have a little bit more harmony in their wants and haves, in what they expect and think is possible.

Further more: still 75 % of young Serbian people, according to press, don't leave parents' house even when are 30 years old! On the other side, westerns do appart from their parents when they are 18!
It is called a prolonged childhood, and is more and more often in Serbia: financial crisis, emotional dependency a hard job seeking process, is serving its cause.

„To get some independency and to make a family is much harder than ever...Well, f***k it, we live in hard times and in a mad society”, wrote someome on web forum once, on a topic featuring marriage and family.

„Nowdays, people run into marriage just to try if they are able to do it, not with a strong will to succeed, as it was happening before”, said other forum member.

Every day there are more and more „safe houses for victims of family violence” in Serbia. It must be an indicator that something is really wrong!
More than on other places on Earth, there is violence among all of us. Crisis of marriage as a social concept is not just our phenomenon...
But: europian record in unemployment rate which Serbia holds (!) must be recognised as really significant trend-driver!

It is not ideal time for LOVE. But, it never was. Neither it will be.
Hold on to your beliefs, and to your love, and award will come!
Every single one of us is a shift-starter for what we want to make real around self! If we are destined to keep fighting and to love costantly, then we should be more carefull when choosing for what we will strife for (or against what or whom we will fight) and - who to love.

By Milan Mišić - published in Politika, March 18th.

~~~

There actually exist ballanced societies on our planet. Look for MERITOCRACY in Wikipedia. People ARE practicing 7 habits on other meridians! And live happily.

And...what would Stephen Covey say if he saw this?„I've seen whole cultures transformed!” (tommorow I'll bring on a blogger a full Covey's sentence, just need to find it among my paperworks on the tea-table :-)

Rhetorical Crumbs and New Paradigma

RETORSKO TRUNJE I NOVA PARADIGMA

Ovih dana ponovo je jezik u fokusu javnosti, i u novinama i na televiziji. Dok se ponegde rizikuje karijera time što se poziva „tvrda struja” da objasni svoj sud, na televiziji, da li zato što je niko vise ne gleda, ili zato što su dosli neki dugoočekivani novi mladi (hail to you mortals!), tek – neguje se lepi, prilično rasterećeni pristup ovoj temici!

Nije više reč o jezičkim dilemama, nedoumicama ili ne daj Božo (hehe...Boža je admin na domaćem forumu sa preko 21 milion poseta mesečno) , JEZIČKOM RATU.... nego lepo, u skladu sa osećajnošću novoga doba, emisija se zove „Živeti sa jezičkim nesavršenostima”!
Dakle, reč je o nesavršenosti koja je danas i uslov za svaku lepotu! Fokus je, sasvim ispravno, na kohabitaciji sa nužnom dozom entropije :-)

Šta se dakle dešava sa psovkama? Kažu da su preuzele mesto poštapalica!

I nije čudno....kad se uzme u obzir da je „ybt” ušlo i u web žargon...ah, šta znamo mi kiborzi.....kakav je život izvan ovog malog rozen kibicfenstera :-)

Dosadašnje „znači”, „ovaj” , „onaj” proglašeno je retro šikom koji je zapatila sredovečna generacija. A danas je poštapalica, pajz’ vamo,
„DAKLE” i „PROSTO”.
O „mojne” niko ni reč!
Btw. Dakle je veznik, oznaka za kauzalnu vezu. Znači da nešto proishodi iz nečega, logički, da ne kažem silogistički.
Btw2. Prosto je ono što se na engleskom kaže „let me put it this way”, odnosno na srpskom „jednom rečju”, „ukratko”, „jednostavno”, „as simple as it sounds”.

Ukoliko su ove dve reči postale retorski šum, to je za mene dobar znak 

Psovke su, ovo je važno znati, odličan stress-relief!
Imaju svoju socijalnu funkciju – ljudi se zbližavaju pomoću njih, prepoznaju...A ko zna, možda su se dvoje tako i smuvali, you never know!
Takođe, psovke blagotvorno utiču na zdravlje: služe kao trenutni ventil za stres i bes.
Dobar primer su beogradski vozači: kako ko položi vozački u glavnom gradu Srbije, hteo- ne hteo i ma kog pola bio, mora da usvoji i ceo set najgrdnijih izraza za plašenje drugih ulčesnika u saobraćaju!

Namerno ovde izostavljam sve one ružne stvari koje je moguće reći a da se ne upotrebi nijedna psovka.
U tome su, kako je neko rekao danas na Studiju B, Srbi majstori zanata.

I, da ne bude zabune - ne plediram da treba psovati, neee....Svako za sebe najbolje zna kada je i koliko prikladno malo psovucnuti – na šta bi ličilo kad bismo se stalno uzdržavali i govorili andrićevskim jezikom?
Zašto bismo, mis’im, ako su brendovi novog doba Zoran Ćirić i junaci iz South Parka.

~~~~~~



RHETORICAL CRUMBS AND STRES–RELIEF MASTERY


Theese days focus seems to be on language! Besides politics, we run our own wars here...linguistic, for example. War for langue, a battle for paroll...if you want to win, you mustn’t lose, and stuff.

Finally, new emerging sensitivity overcame the old-fashioned fights: instead of win-lose discurs of „WAR for Serbian language and ortography”, now titles are smooth: „Living with some language imperfections”. Focus is on peacefull cohabitation with a slight touch of enthropy!

Where are DIRTY words in that new approach, new paradigma?
They are changed, they are almost unreconisable and, the best of all, they are among us all the time, from the begining of Universe!

What seemed normal yesterday, now is odd, useless, redundant, and is called – a rhetorical crumb, such as „SO” and „simply”! There are the DIRTY words in new age!
As far as I am concerned, it is perfectly all right if it’s not necesssary to underline causal conjuction nowdays!
But I dont mind to say it over & over again: every procces has its own causal meaning, and everything is simple, if decided so.

On the flipside, real DIRTY words are so common that nobody pays attention..further more, I find a real stres-relief to say something...well, naughty... from time to time.
It would be totally retarded if we would speak as British all the time and in every possible situation...specially if brands of new age (well...not so new by now!) come from South Park!

World, hold on!

HR Knowledge Fair juče je bio fan-tas-ti-čan!
Mnogo zanimljivih i obrazovanih ljudi na istom mestu + okrugli sto na temu 7 navika.
Čini mi se da su ovakve prilike situacije za prave mini-revolucije, u mišljenju (i posledično, delanju). Pevanju i mišljenju, takođe! (šta bi rekao Svetozar Marković da je juče bio s nama ;)

Moglo se čuti da je staroj školi ekonomije KRAJ i da zahteve za kvantifikacijom i prikazivanjem svega kroz cifre i analize konačno možemo mirne duše odbaciti jer se najstručniji i najposvećeniji deo HRM planete (i ne samo HR!!!) složio da je to konačno - prevaziđeno!
U HRM je, kako je rekao keynote speaker dr Mark Lyzckx Ghisi važnije ono što se zove IMATI NOS za prave stvari.
Naravno, trendovi se prate prema parametrima, koji su takođe promenljivi u odnosu na to, naravno, šta pratiš.

Ah, kraj papirne ere doneo je i kraj svega što je old school!
Danas je sasvim u redu tzv. touch of 80's u kombinovanju odeće (nrp. i kocke i štrafte i još tri boje!).

Među arhitektama i kreativcima hit su frizure koje su odnapred kratke a otpozadi dugačke....ko još ne zna za dvokomponentne parfeme (sic!), ili one smart kremice koje hlade i greju u zavisnosti od stanja kože i temperature napolju (adaptibilan hemijski sastav, živelo uzemljenje NASA tehnologije u kozmetiku :P ). O multifunkcionalnim kapsulama za regeneraciju da i ne pričam!

Trendovi se setuju, prate, mere. Procesi znanja se podstiču i razvijaju, njima se upravlja , i to sistemski. Isto je i sa inovacijama.

Timski rad sada zahteva i lidera i katalizatora, piramidalne strukture odmuru natenane,a sa margine dolaze najznačajinije promene.

Naglasak je na ŽENAMA.
O, da.
Prirodno je tako, nama je prirodan i multitasking i networking i vizibilitet i organizacija i win-win princip,i sva treća rešenja!


Ne zaboravimno da ne treba praviti kompromise s onim čiji je značaj OGROMAN (!) iako je nemoguće kvantfikovati: Love + Ethics + Aesthetics - poruka je dekana CBA business school.

Razigrava se sve(t).

Može li Srbija doprineti?

„Srbija je trenutno najzanimljivije mesto na planeti, i ja sam zato ovde. Uvek sam želeo zanimljiv život na lepim mestima...eto zašto nisam nikada živeo u Severnoj Africi ili Pakistanu”, rekao je juče Hans E. Hageman, zamenik šefa misije ambasade Kraljevine Holandije.

Serbia - focus on exellence.


~~~

Ps. klikom na naslov posta stiže se na današnji članak objavljen u Politici: Gde rade najsrećniji ljudi na svetu, odnosno: Miss Cybernaut featuring Google!


uz čitanje članka lepo bi išao Bob Synclair, koga ne mrzi neka downloaduje World, hold on Western Dream

Lifelong Learning in Serbia

Mislim da mnogi od nas nisu spoznali suštinu Bolonjske deklaracije.
Čemu to služi, a uz to još i ne radi, jel tako :-)

Naročito je aktuelno SADA pred EDUfair™ 2007. Biće tu mnogo zašto-zato, klinci će tražiti odgovore na razna pitanja, a, verujem, i roditelji koji to treba i da finansiraju!


Bolonjski standardi su samo bottom line, onaj minimalni okvir (ram, a ne rešetke!) za jedan koliko toliko unisono-popakovan sistem znanja u kome, poželjno bi bilo, ona čuvena NOSTRIFIKACIJA diplome neće igrati onako veliku i važnu ulogu kao dosad.
Zašto? Da bi mogli da budemo mobilni, pokretljivi! Ko je taj kome se ne sviđaju putovanja i razmena ideja...a da istovremeno, recimo, voli da čeka i ...ma obigrava oko administarcije ispunjavajući im želje!

Ono što Bolonjska deklaracija nosi je, pored uštede vremena je i niz standarda kompatibilnih sa evropskim. Zašto je to važno?
Ideja objedinjenog evropskog prostora nalaže mobilnost stručnjaka, a sa njima i kompatibilnost znanja koje oni sa sobom nose. Bolonjski okvir propisuje samo osnovne standarde koji bi omogućili vrednovanje i upoređivanje znanja.

Oni koji se plaše da bi nešto time izgubili, mogu (i treba!) svoje kompetitivne prednosti,tj. ono što Evropa nema a mi imamo, da prenesu na postdiplomske studije, kao dodatnu vrednost.
Ko se odluči za više od onoga što Evropa predviđa, mogao bi to na pomoćnim, paralelnim ili pratećim institutima da usvoji, i da, ne gubeći ništa, stekne viši stepen obrazovanja!
To je win-win, rešenje na dobrobit SVIH zainteresovanih
Ko neće, neka ne mora, neka završi onoliko koliko Jevropa nalaže...zar ne?


PITANJE:
Zašto bismo se odricali onih paketa znanja s kojima smo u prednosti nad drugima? Samo ih treba preformatirati i – ostaviti studentima da odluče gde i kako će svom znanju i veštinama da dodaju vrednost.


Studije, kako sam ih ja doživela, trebalo bi da daju osnovne alatke za dalji razvoj i učenje. Znači, na fakultetima: usvojiš stručni rečnik, teoriju, koncepte, praksu ako je ima, pokapiraš ko je ko u mreži ljudi iz struke... i to je to! Oruđe!

A dalje radiš sam, ili te firma šalje na dodatne obuke, ili upišeš MBA, ili sve to zajedno...najbolje sve, frikombinovano :-)

Poenta je ne samo ući u trku za znanjem (i diplomirati, staviti tačku na formalno), nego i OSTATI U TRCI.



I čemu onda kočenje te "bolonje"....kad diploma NIJE kraj nego početak? Kraj fakulteta je first day of the rest of your life, znanje stečeno na fakultetu je PLATFORMA za dalje.

~~~


Profesorima: ne budite, molim vas, bolećivi prema svom predmetu! Ne ustežite se da uštinete tamo gde treba uštinuti!

Sad ću ja, kao naša JCI nacionalna predsednica onomad, da predložim: prođite kroz NAŠ sistem da vidite kako 'e to lepo!
Nema sad veze da li je reč o tome da treba osetiti kako je u cipelama onoga ko traži vizu za EU, ili...npr. u koži novinara Politike.
Recimo mene. Ko to ne bi vol'o ;-)

Da vidiš kako ODMAH skratiš sam svoj prešs članak - da ti ga ne bi kratili neki tamo, možda bezdušni!


Što se kaže u našim krugovima kad neko "nasvira" teksta preko mere, pa ga lektorka i urednica mole da sam "to uradi nežnije" -
Džoni voli,
Džoni pati,
Džoni će da skrati :-)

5 things you probably don't know about me

5 stvari koje možda niste znali o meni!

1. Nema prave reči za ono što osećam prema zauzetoj telefonskoj liniji. I zavidim američkom predsedniku na crvenoj liniji – sme li neko da mu se ne javi kad nazove. Mejl i sms su odlično rešenje, exit strategy, ali šta kad ti baš treba ra-zgo-vor? Ništa.
Ili da budem predsednik, ili da mu se nađem pri ruci…

2. Noću ne razgovaram. Neće mi se. Ako me neko sretne u snu neka ne očekuje da divanim – odmah se razbudim! Jedan junak Miše Pavića svako jutro se budio tako što je pisao – zapisivao na plafon drvene tavanice svoje snove. Ne znam kako je to mogao da dohvati rukama plafon, Pavić piše tako da ti nakon čitanja ostanu - slike o pročitanom! I poneko raskalašno poređenje, naravno.

3. Čašu vode nekako volim baš da je velika tj. dovoljna! Ako je mala, pa moram iz dvaput da pijem vode....phi.

4. Hladna turska kafa. To odbijam da razumem. Bajat hleb i čaj bez šećera su sweetest dream naspram šolje pune hladne turske kafe. Ujedno, druga stvar koju ne podnosim je šolja (redakcijska, studentska, zovite je kako hoćete, šlogiruša ) do vrha puna kafom!!! Kombinacija ove dve stvari je…uh…Lepo kažem, pola šlajfne kafe – meni dosta! Neću do vrha, gadno!

5. Ja u stvari ne volim da pričam o sebi. Ovo je smešno jer više volim da pričam (i slušam!) nego ‘leba da jedem, ali…grize me savest...uglavnom.
Ovo je na primer vrlo ličan post.




5 things you probably didn’t know about me

1. There ‘s no right word for feeling I have against that „busy – sound” on phone! That is why I use home or office phones is so rarely...it is actually - useless!

Seems people really are talking to much! Specially when I need to talk with them. Also, I envy American president for having a red line – may anyone avoid his call?
So, eMail and SmS are exellent solution, kind of ad hoc exit strategy, but: what do U do when U absolutely need a con-ver-sa-tion?
Nothing at all. Except...I might be either president, or his closest friend in the future.
Just to have that ...heh, irresitible red line that no one can avoid!

2. I don't talk much at depest night. Of course, I don't talk when I sleep, also. ..so if anyone meet me in dreaming , he/she should not expect me to speak! Simple, I would wake then!

One of Milorad Pavić’s novel heros waked up every morning writting on nearest wooden wall. I don't know exactly how he did it, but it has somethig to do with Misa Pavić’s writting style: after reading some og his novels, trace what stays in my mind is – a wonderfull mesmerising serie of pictures, like some silent movie that apparently has something to do with the book!
And...of course: I would always remember naughty metaphores!

3. I like when glass of water is – big enough! When I have to drink some water in two times, it is...phi. I get nervous about it, start to run some hate against the ...I dont know, metric system, laws, people who invented not-big-enough glasses...

4. Cold coffe. Now things are getting worse: Turkish coffee. A Cold one.
I refuse to understand it! I hate that student cups, a large ones, as I have in my office ( it has nicest Big Apple and Motorola logo!) , when is full of that....well cold dark matter that supposed to be a nice drink.
I like when Jacobs or Nesskafe is – cold, with milk from fridge. And from fridge ONLY!

5. Actually, I don't like to talk about myself too often. This might seem funny because I like talking....but...
For example, this is very very personal post: I really do like bacon! This is why I am no buddhist monk. And I like it best with mayoneese. Pls, be silent about it :-)

Bloggin' 4 happines

Blogujem ja, makar i u sebi, kada nisam pri računaru, bez brige :-)

Ovih dana okupirana sam nešto drugačijim stvarima, npr. kako je Google proglašen za najpoželjnijeg poslodavca. Huh. To znači da je na listi želja radnih ljudi i građana na našoj planeti upravo Google: broj jedan!
I, dalje, to znači da su zaposleni u Mauntain Wiev-u vrlo-vrlo-vrlo-srećni.

Čujem već pitanja, a kako, a zašto, oOoOooOo....naravno, kod nas se i dalje kao dobar posao uzima onaj sa kojeg kad odeš ne poneseš stresnu knedlu ugrlu, kad te pitaju kako je ne bora ti se čelo od muke, i još ako radiš nešto što voliš....i-haj!
Moj je usud da samo tako i mogu da radim! Zvuči čudno pošto ovde malo svaštarimo.... ali - sve o čemu pišem...heh...kad nešto upoznaš, onda to VOLIŠ!
Sve: i Multivitu, i farbe i lakove, i brendove Srbije (ma i geografiju!), i seoski turizam, pa i tržište nekretnina i podzakonske akte Beograda....a da ne pričam o 7 navika, i HRM tips & tricks o kojima pišem.

Evo šta utiče na zadovoljstvo zaposlenih:

Pre svega važna je redovna isplata zarada (koje su pri tom odgovarajuće radu) i sigurnost radnog mesta (koje omogućava redovan materijalni stimulans, bez stresa i iščekivanja; tamo gde se ovo pravilo ne poštuje, međuljudski odnosi se srozavaju, što negativno utiče na produktivnost na poslu).

Pored novčane nadoknade, jednako je važna mogućnost ličnog razvoja i razvoja znanja i veština: tapkanje u mestu dovodi do frustriranosti, naročito onih koji su ambiciozni.

Valjano vrednovanje na poslu, osećaj da ostvarujemo svoje potencijale i harmonični odnosi s kolegama, na trećem su mestu po važnosti.

Sledi odgovarajuće radno vreme, opremljenost radnog mesta, odnos sa nadređenim, samostalnost, mogućnost napredovanja u hijerarhiji, bonusi, olakšice, priznanja, a na poslednjem mestu su kreativnost i odgovornost, kao i smislena pravila unutar kompanije(!).

Kada je reč o polnim razlikama u doživljaju zadovoljstva poslom, muškarci su spremniji na dodatni napor ako ih na kraju tunela čekaju, vrlo praktično, povišica i dodatne beneficije. (Učimo li od njih?!)

Ženama je važno da okruženje bude odgovarajuće, ali samo ako je ispunjen preduslov adekvatne zarade.
Takođe, u skladu sa svojom društvenom prirodom, žene mnogo češće nego muškarci vode računa o priznanjima, odnosu sa šefom i samim rezultatima sopstvenog rada, što ih čini lojalnim i poželjnim radnicima (dižu li žene noge na sto? Ako neka diže, nek se javi!)
Njima je važnije i da imaju vremena za privatni život, što svakodnevica, barem kod nas – demantuje.

Ono što poslodavci treba da imaju na umu jeste: ukoliko je posao zanimljiv i izazovan, ne preterano stresan i uz to ostavlja mesta i za privatni život, a pri tom je i odgovarajuće plaćen (što se dešava tek svakom desetom, po istraživanju Selectio Grupe), uslovi za produktivnost i lojalnost zaposlenih su ..ulalala...ispunjeni!

(preneto iz Infostudove arhive, pisala ..uuu....23. marta PROŠLE godine, objavljeno, naravno, u Politici :-)



Kako prepoznati nezadovoljnog zaposlenog:

1. manje se trudi
2. skraćuje sam sebi radno vreme
3. ulazi u konflikte sa kolegama
4. odbija nova zaduženja
5. informacije zadržava samo za sebe!
6. razmišlja o promeni posla

~~~~~~

Aaaa....nasuprot tome, zadovoljan i vrlo zadovoljan zaposleni očekuje da će postati:

1. bolji stručnjak u svom poslu
2. da će kompanija napredovati (i on/a s njom!)
3. o promeni posla razmišlja po sistemu: osnovaće sopstvenu firmu, odnosno - promeniće firmu zbog lošeg poslovanja postojeće




AHA, DA....i ovo:
Želim vam mir na planeti
(ma mislim ovo ne bi propustila da kaže nijedna poštena manekenka na izboru za Mis Univerzuma! Pa zašto bih ja...cheers!)

My Funky Network

Blogger je moja igračka. Globalna, ali moja, o da!
Izuzetno mi je drago da su linkovi sa desne strane bloga počeli da se druže i posluju! Ovih dana ugovor su potpisali Infostud i Krojač Web design.
Lista će da se širi...
Linkovi ispod fotografije su ka stvarima u koje sam ja na neki način uključena. Za neke od njih radim, negde sam verni član/posetilac/saradnik.

Danas je u dodatku Posao izašao intervju sa gospođicom Branislavom Gajić, direktorom Infostuda.
Tema je vrlo aktuelna - gde najčešće grešimo u prijavi i intervjuu za zaposlenje
Hitro klik: „Kapital igra kako talenti sviraju"

Savet onima koji žele da osnuju sopstveni biznis.
"Moraju da STALNO rade na sebi. Ti kao osnivač moraš da daješ primer! Ja lično čitam, idem na kurseve koji su mi potrebni u tom trenutku, vodim računa o ravnoteži poslovnog i privatnog....stvarno ne smemo da zapostavljamo delove svoje ličnosti. Odmori su takođe važni, jer od toga zavisi da li kreativnost opada ili raste!
Uz to, treba biti hrabar i mudar pa se suočavati i sa svojim greškama - i to je način da se napreduje. I još nešto: ja dajem priliku svojim ljduima da pokažu gde su bolji od mene, ne stidim se da učim od njih!", Branislava Gajić.

Jedna važna stvar koju pominje Brana je i EQ.
Vrlo je funky : e-mocionalni biznis računa da ste e-motivni, pokretljivi, fleksibilni, kompatibilni, efektivniji ste ako ste na istim, kako se kaže, talasnim dužinama. TAko se štedi vreme na suvišno objašnjavanje! Mada, ne treba smetnuti s uma da je ponekad bolej izreći nešto što se u prvi mah može učiniti kao višak, nego prećutati pa snositi posledice manjka potvrđenih info....



~~~



Today in Politika Newspapers: Miss Cybernaut featuring Branislava Gajić, Infostud executive

Blogger is my toy. Global, but mine! A place where I am just what I am, nor more, nor less.
And it is good! Joy really goes with job!
Sometimes I was thinking that my only tragedy is a fact taht I can't do something I don't LOVE.
Now I am happy I stayed on my own path.
(System in Serbia doesn't support mixing any emotions with hard work; it is not widely recognised as a good, profitabile thing, YET! We are working on it...;)

So, this week networks started to work properly - Infostud portal made a deal with Tailor Web Design, wow!
Also, Tailor Web CEO came on JCI Business Networking Event this week...well, my link list on blogger is working effectively!
:)
I'm gonna eXpand it soon! Promise!