Приказивање постова са ознаком love. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком love. Прикажи све постове

среда, јануар 06, 2010

Rekapitulacija: 2009


Ma, znam, mogla sam knjigu da napišem. Brojim sve ovih dana, opsesivno. Kaže ovako: 309 postova ovde, na Etarget blogu još 32 posta i 82 komentara. Baštu Balkana sam malo zapostavila, nepravedno - 5 članaka. Na Twitteru zato više od 5.000 rečenica! Na Etargetovom Twitteru, specijalizovanom za marketinške i srodne teme, tek koji follower manje nego kod mene. Ne znam tačno koliko lajkova i komentara na Facebooku ima, još nije izmišljena aplikacija koja i to broji i prikazuje u grafikonima kao što broji i prikazuje single muške i ženske prijatelje.

Dakle, 2009. godina je gotova. Pamtiću je kao jednu od najvažnijih godina ikada, za mene, poslovnu godinu pre svega. Godinu kreiranja sadržaja i godinu content marketinga.

Hm...hajde da 2009. označimo kao godinu u kojoj nam se desio prvi srpski live-streamovani koncert i u kojoj se celoj planeti desila Susan Boyle.

Za mene 2009. je bila godina kvantnih koraka u kojoj su se sva moja prethodna ulaganja isplatila.

Mnogo smo naučili.
Nije uvek bilo prijatno.

Tokom proleća testirala sebe na e-trgovini sa temom o online reputaciji, testirala novi feature oglasa sa slikom.

Leto provela putujući i fotografišući, u želji da odem u kockarnicu (neostvareno).

Probala sam češko pivo, i još par novih jela (sa knedlama).

Napravila webinare. Pogledala još barem 30ak drugih vezanih za inbound marketing.
Podelila sa prijateljima.

Godinu završila kao član žirija Web festa. I u specijalu portala Economy:
Web Specijal: 10 stručnjaka - 10 pitanja - 100 odgovora

Jesenji period bio je najnaporniji ikada, barem za mene - vrlo malo pomoći je stiglo.

Dakle, burna jesen bila je označena putovanjima, ljudima, hotelima, motelima, kalamburima, novim prijateljstvima i novim licima koja otvoreno hoće i vole da kažu da znaju šta radimo u Etargetu, i cene to jako.

Priča i predavanja je bilo raznih i o mnogo čemu:

* o reputaciji za menadžere
* o novinarstvu za novinare
* marketingu za blogere
* o demokratiji za hakere.
* PPC reklami za PR menadžere i planere.


Uprkos tome, pogubila neke papire, posvađala se na jednom šalteru (nisu znali adresu svog rođenog web sajta, rekli "ne znam, piše na vratima" - nisam mogla da odolim :), još nisam uzela pasoš a čekaju me i barem još 2 šaltera... ne vredi pričati, treba delati.
Ipak pročitajte: Komunikacija uprave i građana – web umesto šaltera.

U 2009. videla sam boom eShopova i web usluga. Počela da plaćam za premium usluge na webu! Otkrila kako radi PayPal za igrice na Facebooku (nesvakidašnje, nova godina otpočela je protestom protivu miševa i patki).
Prošle 2009. bila sam svedok da ništa nije nemoguće - gledala sam svoje prijatelje kako napreduju na osnovu svojih znanja i veština!

Ostala pri svojih 11 i po razloga.

Jesam li vam rekla - otkrila sam nekoliko novih briljantnih lica u Srbiji :) U 2009. ponovo otkrila i bioskop! Stekla nove partnere, prijatelje, platforme za blogovanje (uskoro JJ na Blic blogu)

A, da, ne rekoh najvažnije: apsolutno sve vreme bila u sjajnom i mnogobrojnom društvu. I šta još hteti povrh svega...





Suština je u nizanju malih koraka, u konzistentnom ulaganju truda i verovanju u jednu ideju. Suština je u doslednosti. U proceni kada je vreme da uhvatiš loptu a kada da pustiš da to uradi neko drugi. I u veri u ljude - u ono najbolje u njima.

недеља, јануар 18, 2009

ADDICTION: Marketing kroz dekade

(odnosno: I follow Jeremiah Owyang so you dont have to ;)






...odnosno, čemu još služe Twitter i ostali društveni mediji :-)

O primerima dobre prakse biće itekako priče na ovom blogu,
Zakazujem vam randevu ovih dana...!


Do sledećeg posta,

Miss Twitternaut

уторак, јануар 13, 2009

Geek sapunica - Aurora & Blogowski

(odnosno: I read Twitter so you dont have to ;)


Ovih dana u toku je pomama za Twitter-om.


U toku je ljubavna priča, prava geek sapunica između Novosađanke Aurore Borealis i Blogowskog, web dizajnera i gastarbajtera.
Prvi izveštaj napisao je Dragan Varagić na svom blogu koliko juče.
Ovaj reality show ja sam počela da pratim relativno od skora, kada je Eniac dobacio Aurori i Blogowskom "vas dvoje - go get a room" :)))
WTF...??


BIZNIS ILI EGZIBICIONIZAM?



Sam Blogowski u komentarima na post Dragana Varagića tvrdi da je sve to biznis.

Nešto malo pre Nove Godine privukao je pažnju valjda svih blogera u regionu postom uperenim protiv VIP blogera u Srbiji Balkan Twitter PR Specijalci.
Nije nam stavio na uvid izveštaj o saobraćaju na sajtu tih dana, ali kao neko sa strane smem da tvrdim da je ovo bilo dosta burno & uzbudljivo.

Malo iza Nove Godine, kada se ja uključujem i počinjem da čitam, AuroraNs vredno sprema ručkove, Blogowski tweetuje o sarmicama i štrudlama, višnjevači i sve tako nešto lepo, svađaju se oko doručka u krevetu, pranja suđa i prekomernog ostajanja u WC.
Kada nisu zajedno, Aurora piše kako je njen krevet prevelik za nju samu, zagoreva joj riba...

(Aurorans)



U medjuvremenu Blogowski odlazi tamo negde u EU (dramski obrt) i otpočinje ludnica na Twitteru: opslužuju ga po francuskim restoranima brkate žene, provlači se priča o streamovanju akcija uživo preko BlogTV (da li kuhinja gde je bezbedno za laptop ili kada u Strazburu napunjena šampanjcem), u međuvremenu izveštava kako pravi supe iz kesice i kupa se, a onda dolazi ovo:

(Blogowski)





EPILOG:

Blogowski je za sada, tokom pisanja ovog posta, krenuo da tesitira kako to izgleda kada mu je Twitter profil zatvoren. To znači da svako ko želi da ga čita ili prati, mora da registruje svoj nalog na www.twitter.com !

UPDATE: Zašto je Blogowski zatvorio svoj profil na Twitteru

Pitam se da li je ovo samo twitter-provera kako će budući biznis funkcionisati u realnosti...koliko juče ostavio je kometar da možemo još neko vreme da uživamo za dž, a onda ćemo morati da izdvojimo po 30 € mesečno za pristup sapunici! :)


Šta je sledeće?

Da li će neko otvoriti onlajn kladionicu (kao što savetuje AuroraNs) ili će Blogowski, kako se sam ponudio, lansirati liniju muškog donjeg veša brendiranog njegovim imenom?

Da li će biti tog strimovanja i odakle?

KO ĆE TO SMETI DA GLEDA :) (mnogo je smelo & nevaljalo, zar ne)




THEY WANT YOU ON TWITTER!

Za one koji ne znaju, ukratko, Twitter je servis koji omogućava apsolutno isto što i status apdejt na Facebooku, samo bez pratećih sadržaja: onaj ko ume kratko, sažeto i jasno da se izrazi, dobio je igru.

Ujedno ovo nije loše rešenje za one koje mrzi da pišu blogove i da se raspričavaju - Twitter je opcija koja omogućava da se lepo i lako izvesti javnost o svemu onome što vam se dešava i što mislite da je važno.

Ponekad....ah, ponekad su to sasvim nevažne stvari (ko je šta pojeo, popio i sl) :). Na sreću, sami birate koga pratite i čitate, a koga ne. Čak i ako se predomislite u nekom momentu postoji opcija "unfollow".

Budući da je i ovo društveni medij (social media), na Twitteru takođe kreirate svoju zajednicu i možete da ga koristite i u poslovne svrhe ako vam se ište.

Ko voli, što da ne.


Ah, da ne zaboravim: SNG!!

xxx


JJ

понедељак, децембар 24, 2007

STAY TUNED: Resolution Kit


"Cheshire Puss", Alice began rather timidly, "Would you tell me, please, which way I ought to go from here?"

"That depends a good deal on where you want to go", said the Cat.

"I don't much care where...", said Alice.

"Then it doesn't matter which way you go", said the Cat.

________________________________________________________

HAVE YOU MADE YOUR NEW YEAR RESOLUTION?

Or still waiting? :-)

________________________________________________________

As for me,I decided to:

1. To enjoy this winter, perhaps learn something I wasn't interested in at all. Like going out on a snowy day :) Or even skiing?
2. To keeep the creativity ongoing, no matter how much money (or time) I would save by so called "being smarter - more focused"
3. To do my job in a user-friendly enviroment, among people who love their job and hold themselves mutually highly accountable
4. To go for conditioning (sport) training twice a week (eerr...)
5. To finally become a hottie LOL
6. To have a crush in someone, perhaps? Hmm...
7. Not to be too humble anymore
_________________________________________________________

In 2008. I wish you
New loves, new ways, new faces in your lifes.
and: let those times last forever.
Marry X-mass and happy holidays, have some FRESH DREAMS & GREAT LIFE.

…And daaamn let me know about it! ;-)


Brgd,
Jelena

__________________________________________________________
ATTN:
Well,
my absolutely favorite English-spoken & non-business blog (mind the bloger also! ;)has wrotten his own NY resolution set!!

Here you go, MOBYs journal and happy hollidays :)
Enjoy!
mm...

M?
:)

XXX

JJ

субота, мај 19, 2007

All cool and good Pooh

Nowhere and Nothing....... This is Tao..

"Where are we going?", said Pooh hurrying after him and wondering whether it was to be an Explore or a What-shall-I-do-about-you-know-what.

"Nowhere," said Christopher Robin.

So they began going there, and after they had walked a little way, Christopher Robin said:
"What do you like doing best in the world, Pooh?"

(And of course, what Pooh liked doing best was going to Christopher Robin's house and eating, but since we've already quoted that, we don't think we need to quote it again.)

"I like that too," said Christopher Robin, "but what I like doing best is Nothing."

"How do you do Nothing?" asked Pooh, after he had wondered for a long time.

"Well, it's what people call out at you just as you're going off to do it, What are you going to do, Christopher Robin, and you say, Oh, Nothing, and then you go and do it."

"Oh, I see," said Pooh.

"This is a nothing sort of thing that we're doing now."

"Oh, I see," said Pooh again.

"It means just going along, listening to all the things you can't hear, and not bothering.

Is that the way to find peace? Of course.
:)


~~~
This is totally wet & hot Belgrade evening. Museums are full of people: Museum Night 07 is the main event!! Unfortunately, some british weather is going on, its raining again.
However, a really big crowd is outhere!
As for me taking part in such remarkable event, I must say Ive visited just ONE of, if I got it right, 40 city museums...Stupid rain, long queues, and...nature was calling :)
So...
Tonight I am thinking of all Xingers Ive met recently and, indeed, of the special one, He Who Makes Xing goes around :)

Hail to all fans of good Pooh
:)

понедељак, март 19, 2007

Love in Transition

Lovely

Gde je vaš udeo u bruto nacionalnoj sreći?
Čitam ovaj sjajan tekst ex-glodura Politike, i sve se mislim...pa ko od nas ima dovoljno ljubavi u svom životu?
Kaže MM, nema u nas još sistema ali barem je glavni krug ludila je iza nas. U ovaj deo sveta se, čini mu se, vratio se razum.
Sve razumem! I sama tako razmišljam, kao drug-član biblioteke: neka našoj Srbiji bude dobro, pa će i meni :-))
Jedino...heh, jedino što se bruto nacionalna ljubav uvećava tako što se dižu, holistički, pojedinačni neto emotivni računi!
Zato...
Blago proaktivnima jer njihovo je...sve!

Danas se na forumu jedan žalio, kaže čovek:
"Imam sve. Sve. Fali mi zagrljaj"

Prevodim tekst, vredi.
FYI!


Love in Age of Transition


Gathering the Government that already last for too long, fight for Kosovo status, mistery of money taken away to Cyprus, bachelor degrees that can be bought nowdays, wrestling with Haag...All the important topics and important news, aint it?
Historical boostings and daily political plots, the chronicle of transition, in which everything is in the move tending to stay away from what happened before, and to approach to what is wanted, but still uncertain and unsure...Our ever-day-life exists in that vortex, our happines and our unhappiness, our hopes, doubts, concerns...Our wishes, plans, expectations, and - our love exists in this surrounding.


How this fits in personal life?
Even if we are not interested in politics, politics is interested in us. And final criteria for every politics is the way people are living their life.
Have we properly understood that nothing is like it was before, and that most of things actually depend on us?
It is individual, not a collective enterprise. How do we fit in?
Is there enough of the most human affair for everyone of us: is there enough love in your life?

It is not a common question, and it is not usual to ask such thing: intimacy simply is not for a public debate.
But, in first place we ARE occupied with personal, and then with - universal issues.
Ambition for happines is born-given, but happines is never achieved: there is always a next step.
Happines is, also, not a happines if we don't share it with someone: a partner, children, brother or sister, boyfirend or girlfriend...with someone we care about and we believe he/she cares about us!

If we are realistic, than we should admit that the main circle of madness is behind us, in this corner of the Earth - ratio has come back!
Things are not yet as we want them to be, and as we expected them to be, but here we are: we don't do everything we can.

We are not either the best, or the most effective, as a society in order to enlarge brutto national happiness and to upgrade every single netto success.
But, frankly, we are not too far away from traumas of historical breakings. Too often around us are thrilling testimonies, stories about accidents we witnessed or, worse: were victims of.
Even if we put it aside for a moment, we still are overflowed with stories about violence, threats, conflicts, and missunderstanding.

In this type of conditioning, LOVE must be - a collateral damage.
To love and to be loved, to share, to plan, build and empower, to help someone to grow, raise and shine - is too complicated and much harder, specially if there is not enough material welness, if there is not enough jobs for everyone who seek for, if there is not enough perspective for gifted, if there is not enough stimulation for enterpreuners.
Let me put it this way: if there is no articulated system of values, or faith in personal power and abillities, if there is no collective self-confidence in strenths and capability, in tolerance and understanding: if we don't understand the world, and the world doesnt understand us.

Again, there is no perfectly ballanced society on our planet. But, most of
people we comparing with seem to have a little bit more harmony in their wants and haves, in what they expect and think is possible.

Further more: still 75 % of young Serbian people, according to press, don't leave parents' house even when are 30 years old! On the other side, westerns do appart from their parents when they are 18!
It is called a prolonged childhood, and is more and more often in Serbia: financial crisis, emotional dependency a hard job seeking process, is serving its cause.

„To get some independency and to make a family is much harder than ever...Well, f***k it, we live in hard times and in a mad society”, wrote someome on web forum once, on a topic featuring marriage and family.

„Nowdays, people run into marriage just to try if they are able to do it, not with a strong will to succeed, as it was happening before”, said other forum member.

Every day there are more and more „safe houses for victims of family violence” in Serbia. It must be an indicator that something is really wrong!
More than on other places on Earth, there is violence among all of us. Crisis of marriage as a social concept is not just our phenomenon...
But: europian record in unemployment rate which Serbia holds (!) must be recognised as really significant trend-driver!

It is not ideal time for LOVE. But, it never was. Neither it will be.
Hold on to your beliefs, and to your love, and award will come!
Every single one of us is a shift-starter for what we want to make real around self! If we are destined to keep fighting and to love costantly, then we should be more carefull when choosing for what we will strife for (or against what or whom we will fight) and - who to love.

By Milan Mišić - published in Politika, March 18th.

~~~

There actually exist ballanced societies on our planet. Look for MERITOCRACY in Wikipedia. People ARE practicing 7 habits on other meridians! And live happily.

And...what would Stephen Covey say if he saw this?„I've seen whole cultures transformed!” (tommorow I'll bring on a blogger a full Covey's sentence, just need to find it among my paperworks on the tea-table :-)

понедељак, март 05, 2007

Bloggin' 4 happines


Blogujem ja, makar i u sebi, kada nisam pri računaru, bez brige :-)

Ovih dana okupirana sam nešto drugačijim stvarima, npr. kako je Google proglašen za najpoželjnijeg poslodavca. Huh. To znači da je na listi želja radnih ljudi i građana na našoj planeti upravo Google: broj jedan!
I, dalje, to znači da su zaposleni u Mauntain Wiev-u vrlo-vrlo-vrlo-srećni.

Čujem već pitanja, a kako, a zašto, oOoOooOo....naravno, kod nas se i dalje kao dobar posao uzima onaj sa kojeg kad odeš ne poneseš stresnu knedlu ugrlu, kad te pitaju kako je ne bora ti se čelo od muke, i još ako radiš nešto što voliš....i-haj!
Moj je usud da samo tako i mogu da radim! Zvuči čudno pošto ovde malo svaštarimo.... ali - sve o čemu pišem...heh...kad nešto upoznaš, onda to VOLIŠ!
Sve: i Multivitu, i farbe i lakove, i brendove Srbije (ma i geografiju!), i seoski turizam, pa i tržište nekretnina i podzakonske akte Beograda....a da ne pričam o 7 navika, i HRM tips & tricks o kojima pišem.

Evo šta utiče na zadovoljstvo zaposlenih:

Pre svega važna je redovna isplata zarada (koje su pri tom odgovarajuće radu) i sigurnost radnog mesta (koje omogućava redovan materijalni stimulans, bez stresa i iščekivanja; tamo gde se ovo pravilo ne poštuje, međuljudski odnosi se srozavaju, što negativno utiče na produktivnost na poslu).

Pored novčane nadoknade, jednako je važna mogućnost ličnog razvoja i razvoja znanja i veština: tapkanje u mestu dovodi do frustriranosti, naročito onih koji su ambiciozni.

Valjano vrednovanje na poslu, osećaj da ostvarujemo svoje potencijale i harmonični odnosi s kolegama, na trećem su mestu po važnosti.

Sledi odgovarajuće radno vreme, opremljenost radnog mesta, odnos sa nadređenim, samostalnost, mogućnost napredovanja u hijerarhiji, bonusi, olakšice, priznanja, a na poslednjem mestu su kreativnost i odgovornost, kao i smislena pravila unutar kompanije(!).

Kada je reč o polnim razlikama u doživljaju zadovoljstva poslom, muškarci su spremniji na dodatni napor ako ih na kraju tunela čekaju, vrlo praktično, povišica i dodatne beneficije. (Učimo li od njih?!)

Ženama je važno da okruženje bude odgovarajuće, ali samo ako je ispunjen preduslov adekvatne zarade.
Takođe, u skladu sa svojom društvenom prirodom, žene mnogo češće nego muškarci vode računa o priznanjima, odnosu sa šefom i samim rezultatima sopstvenog rada, što ih čini lojalnim i poželjnim radnicima (dižu li žene noge na sto? Ako neka diže, nek se javi!)
Njima je važnije i da imaju vremena za privatni život, što svakodnevica, barem kod nas – demantuje.

Ono što poslodavci treba da imaju na umu jeste: ukoliko je posao zanimljiv i izazovan, ne preterano stresan i uz to ostavlja mesta i za privatni život, a pri tom je i odgovarajuće plaćen (što se dešava tek svakom desetom, po istraživanju Selectio Grupe), uslovi za produktivnost i lojalnost zaposlenih su ..ulalala...ispunjeni!

(preneto iz Infostudove arhive, pisala ..uuu....23. marta PROŠLE godine, objavljeno, naravno, u Politici :-)



Kako prepoznati nezadovoljnog zaposlenog:

1. manje se trudi
2. skraćuje sam sebi radno vreme
3. ulazi u konflikte sa kolegama
4. odbija nova zaduženja
5. informacije zadržava samo za sebe!
6. razmišlja o promeni posla

~~~~~~

Aaaa....nasuprot tome, zadovoljan i vrlo zadovoljan zaposleni očekuje da će postati:

1. bolji stručnjak u svom poslu
2. da će kompanija napredovati (i on/a s njom!)
3. o promeni posla razmišlja po sistemu: osnovaće sopstvenu firmu, odnosno - promeniće firmu zbog lošeg poslovanja postojeće




AHA, DA....i ovo:
Želim vam mir na planeti
(ma mislim ovo ne bi propustila da kaže nijedna poštena manekenka na izboru za Mis Univerzuma! Pa zašto bih ja...cheers!)