RETORSKO TRUNJE I NOVA PARADIGMA
Ovih dana ponovo je jezik u fokusu javnosti, i u novinama i na televiziji. Dok se ponegde rizikuje karijera time što se poziva „tvrda struja” da objasni svoj sud, na televiziji, da li zato što je niko vise ne gleda, ili zato što su dosli neki dugoočekivani novi mladi (hail to you mortals!), tek – neguje se lepi, prilično rasterećeni pristup ovoj temici!
Nije više reč o jezičkim dilemama, nedoumicama ili ne daj Božo (hehe...Boža je admin na domaćem forumu sa preko 21 milion poseta mesečno) , JEZIČKOM RATU.... nego lepo, u skladu sa osećajnošću novoga doba, emisija se zove „Živeti sa jezičkim nesavršenostima”!
Dakle, reč je o nesavršenosti koja je danas i uslov za svaku lepotu! Fokus je, sasvim ispravno, na kohabitaciji sa nužnom dozom entropije :-)
Šta se dakle dešava sa psovkama? Kažu da su preuzele mesto poštapalica!
I nije čudno....kad se uzme u obzir da je „ybt” ušlo i u web žargon...ah, šta znamo mi kiborzi.....kakav je život izvan ovog malog rozen kibicfenstera :-)
Dosadašnje „znači”, „ovaj” , „onaj” proglašeno je retro šikom koji je zapatila sredovečna generacija. A danas je poštapalica, pajz’ vamo,
„DAKLE” i „PROSTO”.
O „mojne” niko ni reč!
Btw. Dakle je veznik, oznaka za kauzalnu vezu. Znači da nešto proishodi iz nečega, logički, da ne kažem silogistički.
Btw2. Prosto je ono što se na engleskom kaže „let me put it this way”, odnosno na srpskom „jednom rečju”, „ukratko”, „jednostavno”, „as simple as it sounds”.
Ukoliko su ove dve reči postale retorski šum, to je za mene dobar znak
Psovke su, ovo je važno znati, odličan stress-relief!
Imaju svoju socijalnu funkciju – ljudi se zbližavaju pomoću njih, prepoznaju...A ko zna, možda su se dvoje tako i smuvali, you never know!
Takođe, psovke blagotvorno utiču na zdravlje: služe kao trenutni ventil za stres i bes.
Dobar primer su beogradski vozači: kako ko položi vozački u glavnom gradu Srbije, hteo- ne hteo i ma kog pola bio, mora da usvoji i ceo set najgrdnijih izraza za plašenje drugih ulčesnika u saobraćaju!
Namerno ovde izostavljam sve one ružne stvari koje je moguće reći a da se ne upotrebi nijedna psovka.
U tome su, kako je neko rekao danas na Studiju B, Srbi majstori zanata.
I, da ne bude zabune - ne plediram da treba psovati, neee....Svako za sebe najbolje zna kada je i koliko prikladno malo psovucnuti – na šta bi ličilo kad bismo se stalno uzdržavali i govorili andrićevskim jezikom?
Zašto bismo, mis’im, ako su brendovi novog doba Zoran Ćirić i junaci iz South Parka.
~~~~~~
RHETORICAL CRUMBS AND STRES–RELIEF MASTERY
Theese days focus seems to be on language! Besides politics, we run our own wars here...linguistic, for example. War for langue, a battle for paroll...if you want to win, you mustn’t lose, and stuff.
Finally, new emerging sensitivity overcame the old-fashioned fights: instead of win-lose discurs of „WAR for Serbian language and ortography”, now titles are smooth: „Living with some language imperfections”. Focus is on peacefull cohabitation with a slight touch of enthropy!
Where are DIRTY words in that new approach, new paradigma?
They are changed, they are almost unreconisable and, the best of all, they are among us all the time, from the begining of Universe!
What seemed normal yesterday, now is odd, useless, redundant, and is called – a rhetorical crumb, such as „SO” and „simply”! There are the DIRTY words in new age!
As far as I am concerned, it is perfectly all right if it’s not necesssary to underline causal conjuction nowdays!
But I dont mind to say it over & over again: every procces has its own causal meaning, and everything is simple, if decided so.
On the flipside, real DIRTY words are so common that nobody pays attention..further more, I find a real stres-relief to say something...well, naughty... from time to time.
It would be totally retarded if we would speak as British all the time and in every possible situation...specially if brands of new age (well...not so new by now!) come from South Park!
