
Šta čini razliku između uspešnih i neuspešnih kompanija?
Ključna reč, naročito u internet ekonomiji, je poverenje.
Kada ova osnovna stavka izostane u organizaciji zaposleni postaju "iritirani, kratkog fitilja, svađalački raspoloženi i verbalno grubi" ili "isključeni, povučeni, preokupirani ili ometeni". Takođe, usled srozavanja nivoa profesionalizma u jednoj grupi (bilo kojoj!), propadanja osnovnih vrednosti i erozije temelja etike, čitave profesije uspevaju da propadnu.
Znanje daje monopol nad praktičnom primenom, ali i obavezu da se ono koristi časno i pošteno.
Isto je i na webu, čak je i vidljivije šta se desi ako poverenje izostane! SEO i dovođenje saobraćaja je super! Ali čemu to služi ako nema poverenja da će ono što se plati biti i isporučeno?
Poverenje koje uspostavite ili propustite da izgradite ogleda se u nekoliko naizgled jednostavnih zahvata.
Na webu je, zbog njegove demokratske prirode, važno biti vidljiv. To znači da treba iskoristiti šansu da se bude ličan i familijaran - postaviti slike top menadžmenta, kontakt telefone i email adrese, postaviti sadržaj koji ne izaziva sumnju i ne spekuliše sa očekivanjima već jasno prosleđuje poruku o tome šta kupac može da očekuje.
(negativan primer: banke u Srbiji).
Poznato je sigurno. Nepoznato je rizik. Zato nije svejedno da li ste i koliko ste vidljivi svojim klijentima i potencijalnim klijentima - uz sve postojeće kanale komunikacije vrlo je lako učiniti da oni vide vas pre nego što vi vidite njih.
Drugo, nije svejedno da li vam se na telefon javlja uvek ista osoba ili kad god imate problem pričate sa nekim drugim jer, znate, to je zaboga velika firma, ne može vam se niko posvetiti.
Razliku u poimanju vašeg brenda potrošaču čini i to što osoba s kojom razgovara možda twituje (kao Vlastimir Čobrda, country manager Etarget Srbija), piše članke (kao ja ponekad :) ili je aktivna na društvenim mrežama (prodaja u Etarget Srbija: Sanja Herček na Facebooku).
Što se oflajn sveta i etike tiče, Den Arijeli u svojoj knjizi "(ne)logičan izbor" ide dotle da se nedostak poverenja formiran u grupama "zakrpi" i predlaže ubrzane kurseve iz etike za današnje menadžere, obavezno potpisivanje kodeksa časti uz svaki ugovor, i obavezno razlikovanje statistike od realnog stanja: razlikovanje trulih jabuka od širokorasprostranjenog trenda. Ovaj bihejvioralni ekonomista tvrdi da je Iran primer nacije pogođene nepoštenjem ilustrujući to činjenicom da ljudi "moraju da zapošljavaju članove svojih porodica gde i dalje postoji neki nivo poverenja".
Na webu sve je mnogo jednostavnije - poverenje se stvara uz:
* ažuriran sajt sa dobrim Google page rankom
* dovoljan broj pominjanja u relevatnim medijima
* predvidljivost - da znaju šta da očekuju a šta ne
* ažurno odgovaranje na emailove
* korišćenje real-time weba za komunikaciju (twitter)
* Svedočanstvo o tome da imate zadovoljne klijente (testimonials)
* pristupačnost i otvorenost - pokažite ko ste, koje probleme možete rešiti
* doslednost - ako nešto kažete da ćete uraditi, uradite to (i obrnuto)
PR i networking su neprocenjivi - to što kompanija na webu IMA LICE ume da napravi značajnu razliku. Naročito u odnosu na one sajtove gde se veoma teško ili nikako dolazi do kontakta koji vam je potreban (pisala nedavno Dragana Đermanović "Šta novinari traže, a šta im mi dajemo?" ).
Da, očigledno ima "neka kvaka" a meni se čini da je u načinu razmišljanja. I takođe mi se čini mi se da sam sve objasnila u intervjuu Slavka Ilića, IT KUTAK - "Pre nego što Facebook propadne -Miss Cybernaut" - IT je trenutno najzdraviji i najnapredniji deo domaćeg tržišta. Zato jer su svi pobrojani procesi prirodni i nisu neka nauka koja zahteva ubeđivanje.
Kome nije jasno da je WEB prvo mesto za pretragu proizvoda ili usluge, nije mu jasno verovatno ni zašto mu posao baš i ne ide kako je zamišljao.
Sasvim lično:
Kada vidim da se u novinama piše da smo ("pola nacije") "funkcionalno nepismeni" i da se "informatička revolucija forsira" , zaista mi ne bude dobro ni ugodno...Izgleda da postoji jedan komunikacijski jaz.
Sva ta gomila (besplatnog!) znanja, zar je to "forsirana revolucija"?
Biće da je ipak reč o evoluciji... a znanje će vam ionako dati samo privremeni monopol jer se njegova količina neprestano uvećava.
Ne verujete nam?
Važno je samo da budete svesni da je to VAŠA odluka.