...Kako stvari trenutno stoje, top menadžment globalno gledano tek je krenuo u avanturu razumevanja onlajn sveta.
Održavanje veza sa uticajnim blogerima kao važnu stavku u upravljanju reputacijom preduzeća prepoznao je svaki deseti CEO, podaci su iz istraživanja
“Risky Business: Reputations Online” sprovedenog prošle godine u 62 zemlje Evrope, Amerike i Azije.
Paradoksalno u vezi sa opažanjem značaja bloga kao društvenog medija i blogera kao ljudi od uticaja na javno mnjenje (tek svaki deseti je svestan),
više od dve trećine ispitanika plaši se za reputaciju svoje kompanije i smatra da najveći rizik predstavljaju upravo onlajn aktivnosti. Pod ovim se pre svega misli na informacije koje cure i sabotažu od strane zaposlenih. Pomenuto istraživanje (
Weber Shandwick i Economist Intelligence Unit (EIU) pokazalo je da mnogi još uvek podcenjuju ove opasnosti.
Izazov digitalnih komunikacija se veoma oseća i skoro 6 od deset executive-a tvrdi da je veoma striktno kada je reč o upravljanju onlajn reputacijom i planira da ove godine bude još strožije!
DA LI I VI MISLITE LI DA SU DRUŠTVENE MREŽE NEBITNE?Uprkos cilju koji imaju pred sobom, istraživanje je pokazalo da većina lidera i dalje
nije konektovana sa svojim zaposlenima onlajn, pa čak i kada znaju da je kriticizam zaposlenih i curenje poverljivih informacija predstavljaju najveći rizik za reputaciju kompanije. Ovo su ujedno i faktori koji dele prvo mesto na listi najvećih glavobolja vezanih za digitalni poslovni svet.
Svakom trećem menadžeru poznat je slučaj da je neki
zaposleni ostavio negativan komentar o kompaniji negde u nekom onlajn zapećku, dok se 66 % ili pretvara da ne zna za te slučajeve ili stvarno nisu svesni da se to dešava.
Tek svaki peti je pomalo zabrinut oko toga šta se sve o kompaniji može naći onlajn, na društvenim mrežama, sajtovima za video-sharing i drugim mestima gde se lako iskali bes. To što se neko žali na svog šefa, diskutuje o platama i pušta u promet poverljive informacije još uvek je u domenu slepe mrlje korporativnih lidera.
MEĐUTIM.....
Kada su upitani o benefitima interneta kao načina da se o reputaciji nešto sazna, dve trećine top menadžera izvestilo je da je najbolja svrha interneta upravo u tome da se istraži
šta radi konkurencija (64%) i partneri (60%). Sledi upotreba interneta u svrhu prikupljanja feedbacka (63%) i istraživanja mogućnosti za novo zaposlenje 60%).
Teže je da će surfovati za CSR člancima, dobrotvornim društvima i aktivistima u NVO sektoru...

Ukorak sa nedostatkom svesti top menadžera o tome da onlajn rizicima treba (ipak) upravljati, što se medija tiče na vreme su shvatili značaj bloga.
Kako u svom najsvežijem postu navodi
Dragana Đermanović,
novi mediji (posebno blogovi i društvene mreže) imaju uticaj na veliki broj aspekata izveštavanja, kako na ton vesti i priloga, tako i na pravac u kojem se nadalje kreće tok misli uredništva i novinara, a posebno je vidljiv uticaj novih medija u delu brzine i dostupnosti vesti.
(podaci iz
istraživanja agencije BRODEUR)
Iz ovih ukrštenih podataka, vidi se da
blogovi i blogeri itekako utiču na novinare i urednike, a tek svaki deseti menadžer je toga svestan. Cheers!