
Pre neki dan u
Washigton Postu bombastično je najavljeno da
kriza jenjava što se vidi i po tome da je broj upita u pretrazi koji se odnose na nezaposlenost i traženje konstantno opada od marta ove godine.
U Srbiji za sada ovakve statistike nisu dostupne, ali ono što može da se čuje u razgovoru sa ljudima i pročita u medijima je da
kriza uzima svoj danak i u Srbiji.
Freeze frame traje već poprilično dugo, i kada je reč o protoku novca (poželjan profil: uterivač dugova?) i što se tiče zapošljavanja. Oglasa za posao naravno ima, s tim što je, kako kažu
u Infostudu, svetska ekonomska kriza povećala je rad "na crno" u svim zemljama, a u Srbiji prema nezvaničnim procenama,
"na crno" radi od 200.000 do čak 700.000 radnika
Šta se još može videti i čuti u Beogradu?Dosta
senior menadžera je ostalo bez posla i aktivno ga traži. To su uglavnom ljudi u svojim 40. i 50. godinama kojima je uručeno rešenje da su višak zbog krize ili restruktuiranja i sličnih stvari. Sa otpremninama kao i Ericssonu ili bez, tek - situacija nimalo laka. Potraga za poslom ima drugi smisao kada ste senior menadžer od potrage za prvim poslom ili promenom posla (stari za novi, ovaj za bolji i slično).
Informacije sa terena (
od Saleta ) kaže da i što se oglasa za posao tiče treba biti pažljiv: mnogi poslodavci odlučuju se da oglase poziciju marketing menadžera dok im u stvaru treba - prodaja. Razlog je jednostavan, na oglas za prodavca "javljaju se svakakvi" dok je za radno mesto u marketingu
odziv kvalitativno bolji - javljaju se obrazovaniji ljudi koji se razumeju u posao i znaju o čemu pričaju.
U IT industriji, koliko znamo, stvari stoje malo bolje - manje je otpuštanja a više stand-by režima za primanje novih. Dakle štedi se sa svih strana, a rast je, kao i uvek u krizama, u IT i dalje prisutan, samo manji nego što je inače.
Web i druženja koja su se iz online prenela u offline život tokom 2009. godine dobili su nove pojavne oblike - nije retkost da na
tweetupu i OCC ili nekom drugom web-prilikom koja se ukaže u Beogradu sretnemo ljude koji traže posao i koji su zato došli na druženje.
Blog kao društveni medij je ovde dobio novu kriznu dimenziju - putem bloga moguće je reći nešto više o sebi, pokazati ko si i šta znaš, šta te interesuje i šta te "vozi", što je svakako dragocen podatak za one koji regrutuju nove ljude za svoje firme. O tome šta sve mogu da kažu online profili otvoreni na društvenim mrežama pisala sam u martu ove godine u članku
o personalnom brendiranju na webu.
Šta je pogrešno u slici? Isto kao i u svim ostalim (nekriznim) vremenima ljudi, naročito oni iskusniji koji su bili na pozicijama menadžera, imaju tendenciju da zanemare moć pravilnog pristupa traženju posla i da olako pređu preko mnogoranije uspostavljenih pravila igre.
Slab CV i nepripremljenost za razgovor za posao tako da
izgledaju zaista očajni i spremni da prihvate bilo kakav posao koji naiđe nije magnet za poslodavca nezavisno od pozicije na koju osoba konkuriše, godina starosti ili iskustva.
Kada se ovo udruži sa nedostatkom istrajnosti (ako je procedura dugotrajna) i obeshrabrenošću nakon što su nekoliko puta odbijeni, lako je zamisliti kako je "onima sa druge strane stola"koji treba da donesu odluku o primanju kandidata
sa najvećim potencijalom u firmu.
Obeshrabrenost najčešće prati očaj i kako prenosi
magazin Forbes jedna od 5 najčešćih grešaka zapravo je agresivnost u traženju posla. Ukoliko se previše trude i pričaju o sebi, osobe koje traže posao će biti percepirane kao ljudi koji
nemaju veštinu slušanja. Relaksiranost je dakle najbolja karta na koju treba igrati, isto kao i u svim drugim vrstama
međuljudskih odnosa (na čemu se i zasniva traženje posla kao i sam posao!) - ne volimo ni kad nas neko proganja niti kada nas ignoriše, jel tako?
Što se samog
traženja posla tiče retko ko će uzeti "previše kvalifikovanog" radnika za poziciju koja mu je otvorena. To ne znači da treba da
sakrijete da ste magistrirali (pošto ima i takvih slučajeva) već samo toliko da ne treba prihvatati pozicije ispod vašeg nivoa...
Takođe, ako vas neko
preporuči za posao okej je da ispratite to jednim emailom ili pozivom, ali da tražite da vas ista osoba preporuči za još 7 drugih poslova, kako kaže sagovornik Forbes-a Susan Weil, bićete opaženi kao agresivni a ne asertivni. Naravno,
traženje posla u Srbiji takođe lagano postaje
veština koja mora i treba da se usavršava ceo život u skladu sa okolnostima koje se menjaju, ali neke stvari su ipak iste.
Ukratko:
ne izgledati očajno (bilo bi dobro i ne osećati se tako) i odavati sliku nekoga s kim bi bilo
zadovoljstvo raditi, biti relativno stručan za dati posao i
sa dobrim referencama sa prethodnih poslova trebalo bi da u vreme krize bude dobitna kombinacija. Više saveta moguće je pronaći na
znanje.infostud.com.
Šta je normalno i ko je tu luđi?Ako je za neku utehu u proseku radno sposoban stanovnik ove planete
promeni 7 (u Evropi) do 14 ( u USA) poslova do 40. godine života.
Stara je stvar da je biti u procesu traženja posla zapravo najpogodniji trenutak za otpočinjanje svoh sopstvenog -
eksperiment sa preduzetništvom manje košta ako nemaš mnogo da izgubiš (računa se da je retko ko je spreman da se odrekne recimo direktorske pozicije u slučaju da "eksperiment" uspe) Ipak, svega
6 % ljudi koji su prešli 50. godinu razmišlja o promeni karijere.
Prema istraživanju
AARP njihove potrebe idu ka part-time poslovima (1), fleksibilnom radnom vremenu (2), šansi za preduzetništvo (3) i promenom grada ili države da bi bili bliže svojoj deci (4).
Pitanja za vas:
1. Da li bi u slučaju da vas nema poslodavac brzo i lako našao zamenu? Kako se osećate u toj situaciji?
2. Kako ste se potrudili da ne postanete lako zamenljivi?