понедељак, октобар 30, 2006

Gde su nam GRANICE

DEAL


Gde su nam granice?
.....
....
...
..
.

Kako opazamo svet? Kroz mrezu cula i posebnih „filtera” koje smo, buduci da smo bas takvi kakvi smo, i nehotice oko sebe vaspostavili. Ti „filteri” nas u stvari odredjuju, oni su sva nasa uverenja, jezik, iskustva, verovanja, principi, ocekivanja, i sve ono sto nas cini duhovnim bicem.

Naravno, buduci da su polupropusni (kada bi SVE pustali do nas, ne bi bili filteri!) oni uticu na odabir onoga sto vidimo i saznajemo. Oni uticu i na to sta je uopste moguce saznati i videti; uticu na to sto posle podvodimo u mozdane pretince kao ono sto nije vredno znanja ili ono sto svakako vredi i treba upoznati....

Cela percepcija, model sveta i akcije, tako ispada, proishode iz ovih filtera!

I to je ok. Tako smo u stalnom medjudejstvu, mi i svet, u nekako nonsalantnom a very aktivnom odnosu :)


~~~

Tu i tamo sam imala muka da objasnim sta je tacno MOJ SVET. Zvuci autisticno, i desavalo se da me pogledaju zblanuto: kakav TVOJ svet, koji je TO svet, knjizevnost, umetnost, STA?

Kad kazem MOJ SVET, mislim tacno na bas taj vas svet oko sebe, ali na MOJU selekciju cinjenica. U njoj je svaki shovinizam incident, nedostatak zelje za razumevanjem tipican los manir losih ljudi, a manjak dobre volje - slabost licnosti.

Letos mi se desio iskorak. Jeste neka mentalna vezba otici na put sa grupom novinara koji, kako stignu na odrediste krenu da psuju i provociraju domacine (by default!), a vec drugog dana pocnu i medjusobno da se prozivaju; uz to, jedan deo grupe sedi za drugim stolom jer se nekih 12 meseci ranije posvadjao sa clanom grupe za prvim stolom!
Jeste neka vezba, ali ne hvala vishe!
Ja dolazim u miru.
Zato je, takodje, normalno i logicno da oni koji isto tako dolaze u miru dobiju ono sto zasluzuju, to jest - mene za vodica kroz Bgd!
Slavisti, povjesnicari i ostali sa Zagrebackog Univerziteta, ovom prilikom vam mashem, evo - mah, mah...:)

~~~

Kako onda klasifikovati sve one stvari koje stoje po strani od nasih ociju? Sta misliti o stvarima koje su nam van dosega?
Ono sto ne poznajemo ne mozemo nikako da rangiramo i izbrojimo, niti da razdelimo u datoteke!
„Sve ono sto niste nikad videli izgleda isto”.
Istina, ne mozete znati ono sto ne mozete sresti i upoznati, ali i to sto ste svesni ogranicenja, moze vam pomoci da svoje filtere podesite tako da otkriju gde su granice mape vaseg uma.

U prici The Phantom of Tollbooth postoji rasa ljudi koji, cim se rode, plutaju na onim visinama koje ce dosegnuti kada budu potpuno odrasli. Potom njihova stopala pocnu da rastu dole, ka zemlji, tako da nikada ne moraju da promene svoju perspektivu. Neki ljudi tako postignu izvanredne daljine, samo da ne bi morali da menjaju svoje filtere!

~~~

Jos kazu da filteri imaju veze sa voljom i spremnocu na akciju, te tako onaj ko ide sa cekicem u ruci kroz svet, videce oko sebe mnogo eksera koje treba ukucati.
Podesavamo svoja cula u skladu s onim sto smo spremni da uradimo; ja nosim olovku, a vi? :)
U stvari, bolje reci: jedan Multimedijalni Tool Kit.

~~~

O utabanim stazama: kazu da ako uvek radis ono sto oduvek radio, uvek ces i dobiti ono sto si navikao da dobijas!

Gde je tu modus i STIL?
Nacin na koji delamo izdvaja nas od drugih, modus je ta osa selekcije medju ljudima.

O, da, covek je i ono sto misli, i ono sto cini, i ono sto je hteo da ucini i ono sto je ucinio, a nije se mozda ni nadao...trebalo bi ipak na coveka gledati onako ljudski - ucelo! Hoilsitcki.

VAZNO: I dobra volja se racuna.

Npr. mozete sasvim DOBROVOLJNO odmah ispod teksta lepo odgovoriti na pitanje: What do YOU think about this purple window I've just provided here? In English, pls, stay out of the usual path -


- only differences make the differences!


...

субота, октобар 28, 2006

Timeless is a State of Mind



Timeless is a State of Mind
.........
.........
.........

Danas sam, prvi put u životu, izašla lepo iz redakcije, spustila se do Bajlonija i kupila 1 grozd (jedan, jer ne primaju Visa karticu na pijaci, samo oce kesha!). 400 grama krupnog belog grozda oko kojeg leti pcela je - 32 dinara, s tim sto sam dobila jos jedan mali da bude TACNO 400 grama.
Oko kojeg zuji pcelica, taj grozd kupiti, tu nema greske, TAJ je sladak 101%!

Cetinjska ulica se promenila: ima novi fitness centar, jedna nova kineska radnja, a u onom malom drvenom kaficu sada su umesto danguba, tisina i poker aparati.
BIP-ov restoran-pivnica, sa onim divnim tršcanim suncobranima više ne radi, kapija je zamandaljena a unutra - raj za fotografisanje: citave gomile lepog neukaljanog bakarno - zlatnog lišca, negaženog, bez rupa, nema ni prašine ni metle da ga oskrnavi... Ocigledno tuda vise niko ne prolazi - defintivno RAJ na zemlji, merljiv sa onim negazenim snegom koji tek padne....Hm...idealno za recimo, neki foto-editorijal za sarene zenske i porodicne magazine. Dok ne pocnu kishe, treba oslikati to Vreme-u-Mirovanju.


Nešto dalje, kod ulaza u BIP pivaru, miriše iz sve snage grozdje! I to ono najlepše, Hamburg sorte, sto podseca na detinjstvo i odlaske u vrtic. Ima neki stidljivi cokot odmah iza portirove kucice, na njega naslonjene gajbe i bicikli. A u onoj zgradi na cosku pored apoteke ne traze vishe naoruzane penzionere kao nekad sto su stajali oglasi mesecima!

Jel to zavladao neki svetski mir, a da mene niko nije obavestio?

петак, октобар 27, 2006

Yahooo global project TIME CAPSULE

VREMENSKA KAPSULA / upisite se i vi!


Prenecu detalj:

What We’ve Learned
(By Michael Krumboltz
Friday, October 13th, 2006, 1:02 pm )


Anger is understandable.

Sorrow is universal.

Fun can be dangerous.

Hope is eternal.

Beauty is a smile.

The Past is never gone.

Love is unconditional, and




puzle


Now is the time for change.


TIME CAPSULE

Multitasking strategy kit

sprave

MULTITASKING CYBORG

Kako me vide inzenjeri: ja sam BROADBAND, ja sam MULTITRACKING („to ne moze svako, da pratis istovremeno nekoliko stvari i prebacujes paznju”), i jos kaze - imam glas koji smiruje, potpuno radiofonican i hipnotisuc, i, naravno, jos jedan Must Do: trebalo bi to da iskoristim nekako!
Jedan kolega je pozvao studio da se raspita ciji je to glas...ko zna, mozda ovaj rozen kiborg zavrsi u etru radeci ono sto najvise voli - pricajuci...hm...svasta ja volim!
Mh...neka to samo bude o necemu lepom kao danas, o cudnovatom putesestviju na Island nase cembalistikinje Smiljke Isakovic, i o upravljanju vremenom po Franklin Covey tablici :)


Hajd ' ziveli!


Sad se vi pitate zasto ziveli? Pa dobila sam danas vaucer za kupovinu u Lilly - nekom prilikom kada su se u direkciji zalili kako im je opao ppromet, producentkinja iz Oglasnog im rece „Ma ne brinite nista, to je samo trenutno! Evo, moja koleginica vam svaki mesec ostavlja po pola plate u radnji! Kaze da svaka postena zena mora makar 50 € da ostavi na dan kad joj legne plata!"

Istina, rekla sam to milion puta a i napisala jednom u reportazi iz Grcke „za aranzman na Halkidkiki u predsezoni valja izdvojiti simbolicnu sumu, taman koliko svaka postena zena ostavi u Liliju barem jednom mesecno! ”
Vodila sam svojevremeno evidenciju troskova - ispostavilo se da u Lilly idem u minimum tri do cetiri navrata i da u prvom mahu ostavim najvise novca.




Ma rozen sam ko futoshka torta

Completely purple.


Napisah danas Strategiju za honorarno zaposlene - izgleda da se premalo prica o prednostima ovog, na prvi pogled nezavidnog, statusa.

четвртак, октобар 26, 2006

Pathfinding.....loading.....

Pathfinding.....loading.....


Kako je ovaj dan dugacak....kad pocne u 5:30 AM nije ni cudo da se oduzi!
Vazno je, dakle, skretati sa utabanih staza, ne drzati se tih prohodnih ruta...kao na internetu, cim se manes utvrdjenih precica, odmah nabasas na nesto super i novo!


skolice



Nagradno pitanje: Ko je taj koji nikad ne skrene sa staze? :)
1) tvrdokorni muzejski komunista
2) deda mraz (ali on je gej)
3) Titov pionir
4) izraelski satelit
5) dzirlo devojka

yours sincerely,
captain Nemo's data officer

среда, октобар 25, 2006

DA LI JE OK...

Da li je ok:
1) vikati po redakciji
2) vikati po redakciji dok pricas telefonom
3) vikati po hodniku ispred redakcije
4) crtati male kolovrate hemijskom olovkom po obavestenju na ulaznim vratima

:)

Izgleda da imam porucnicki glas. I decje navike!
Oh, what a mess...

zekonja

New Age Heroes- institutioned ethics

jao

Neka NJIH malo grize taj moj mish!

Sad mi je malo lakse. Kazu u Compressu, kontakt birou grada Becca, da je savest postala vazna, i sve vaznija stavka! Ne grize dakle samo mene, grize i austrijske menadzere.
Mnogo sam osetljiva.
Imao Milos Crnjanski, nadrndani fudbaler banatsko-londonske orjentacije, svojevremeno lepu opasku oko koje su se kasnije spoticali SVI, i profesori knjizevnosti, i studenti, i svako ko je ikad zavirio u pozutele stranice njegovih elegija: dok pada kisha...bla bla bla...u srcu griža misha....
Kakav je to mish koji grize srce?
To je neki neuroticni, neki kao ovaj moj.
Prosle nedelje imala sam duuugacak razgovor sa drugaricom sa net-a. Na temu USLOZNJAVANJA ZIVOTNOG DINAMIZMA (mehanizma) koji se desava zenama (uh, zar sve mora zenama da se desi!) i to izmedju 30. i 40. rodjendana.
Dosle smo, gospoja slikara i ja, do defincije neuroze - to je kao ona KOMSHIJSKA Rubikova kocka, ona sto nema jedan kvadratic, sto joj je odlepljena jedna obojena kockica, pa - kako god da slozis, ne valja.
Eto, to je ta griza misha...

Uskoro cemo rearhivirati HEROJE, osecam. To su oni koji prezive sve svoje grize savesti! Mozda neki divlji novi hrabri ljudi ponovo vrate stari dobri „nemoral iz nehata” na police bibiloteka. Previse je cestititih knjiga. A menadzeri ne citaju NISTA! Pa mozda ni moje sms-ove...ko zna...ebo sms.
Sms ne cini coveka!

уторак, октобар 24, 2006

manijaci



Moj SPAM box (ili: koliko ste radoznali? )


Kanta za smece....opsesija paparazza, skloniste pokislih i hraniliste gladnih.... Fascikle sa nezeljenom postom 'ladno su tracker za prevaru i za precizno definisanje seksualne orjentaciju takodje...
Na mom omiljenome Forumu, u sklonistu od pocesto brutalne realnosti u kojoj se dimi nikotin i pricaju (pre)masne price, jedan drugar i njegovo zence (oboje su iz Vojvodine) kazu: ako hoces da vidis da li je gej, pogledaj mu HISTORY u eXploreru! A ako ti je do toga da vidis kako ce ti biti u braku ili vezi s njim - proveri mu Recycle Bin ( „zeno wuda, neces valjda da ides za njim i da ga praznis!”).
Salu na stranu, u mom BULK odnosno SPAM folderu svasta ima.
Odnedavno, otkako mi skinuse mejl nalog viska na ime davno ukinutog magazina Autosvet, odjednom pocese i MENI da stizu obavestenja o Viagri i Cialisu (koliko sam shvatila, za ovaj drugi se ceka malo vise, prosljaka tek za 15 minuta, ali traje....dusu da ispustis - od 24 do 72 sata, naravno, ako ne lazu!).
Do tada, SPAM-ovi su bili super mesto za recimo....biranje nadimka i username-a na netu :-). Oni koji zive na engleskom govornom podrucju verovatno i ime za bebe biraju TU, u svom rodjenom SPAM folderu: Charly, Roy, Romeo (huhuhu!), Randolf, Eva (sic!), Gandalf...(dobro, nema Gandalf), Ada Shirley, Felix, Bryan, Sophy....
A nude mi svasta: jedno pismo nosi sasvim retro naziv: FLOPPY DISC! Poslala ga je izvesna Lizza Schmitt (kako to raspusno zvuci?!?) koja kaze da akcije X-tra Petroleuma trenutno imaju cenu od sjajnih 0,0105 $ (!) i da ako sam „lukrativni biznismen” sa solidnim i dokazanim kadrom ne bih smela da propustim šansu da kupim ovo pre neko što eksplodira cena akcija ovog preduzeca!
Zasto je u naslovu ona retro naprava - ne znam.
Drugi hoce da mi prodaju kvantnu energiju po ceni od cak 3,12 $!!! A naslov: hostesa za belo vino.
Po svemu sudeci, ispadne nekako da je lik po imenu Karlos, bitanga koja SAMO hoce da mi izreklamira cigarete i nesto valijuma - cista naiva!

понедељак, октобар 23, 2006

Elektro-pioneer


Iskusenje - ostaviti komentar ili ne?

Danas sam OPET bila u iskusenju da ostavim komentar na sajtu kompanije za koju radim. Posle kraceg dvoumljenja oko intonacije posta, uprepodobila sam ga onako bas elektro-pionirski, i pustila u cyberspace....cist aktivizam. Sve se nesto mislim, to je zbog toga sto nedovoljno komuniciramo. Inace, otkud bih ja imala potrebu da pricam, da je sve postavljeno kako treba i da postoji neka cirkulacija ideja i informacija?
Taj sajt, prosto-naprosto, sto bi rekle babe iz Srema, NIJE open source. Uz to, moglo bi da steti ugledu kompanije; iako ne videh da se neko bunio na parabolu o Aleksandru Vucicu koji na magarcu leti u nebo (LOL), uzdrzah se danas da budem ostra. Nije dobro da se raspravljamo pred mnogopoctivanim publikumom.
Pitanje je bilo zasto Isidora Masnikovic za svoju rubriku Dnevnik jedne trudnice koristi NASLOV isti kao sto je, paz' vamo, nekada koristila Dusica Pavicevic kada je bila trudna i objavljivala svoje kolumne u - Bazaaru?
Ista kuca (neki se ni s ovim ne bi slozili), ista meta - isto odstojanje. Ista rubrika, zasto da ne, osvezena i umivena, 20 godina kasnije pojavila se u dnevnom listu. I sta tu ima cudno? Medeja NIJE pojela svoje dete. Aaha, tu smo, covek ujeo psa, eto vesti!
Cudno je to sto se, za promenu, ne odricemo tradicije. Onaj ko je navikao da se sa svakom smenom gradskih vlasti menjaju i imena ulica i trgova u Beogradu, njemu je cudno sto se i dan-danas ovde u Politici ne izmislja topla voda / rupa na saksiji / dodati po zelji...
Neka zivi zivi rad...indeed. Nisam ja Marija Bursac sto koja baca chebe na tenk, o, NE!
Ostajem ovde, kao pravi elektro-pionir.


jedan sajt o KORPORATIVNOM STRAHU povodom blogovanja: http://www.corporateblogging.info/2004/10/time-fear-how-about-lack-of-knowledge.asp


..i naravno, sta kazu zaposleni u MS:
http://radio.weblogs.com/0001011/2004/10/19.html#a8431

петак, октобар 20, 2006

ANTRFILE ILI O POETICI


ANTRFILE ILI O POETICI PAPIRNATIH KIBICFENSTERA

Uvek sam mnogo polagala na one male prozore u svet, one prozore u tekstu tako nezgrapno nazvanima ANTRFILE koje ja, silom prilika, pisem uvek na jednu-te-istu temu "a kako to rade drugi" , "a sta ima u susedstvu", "da li je preko zelenija trava", odnosno, kako najcesce ispada: "komsijama je opet duži" :)
Zašto mi to toliko znaci, to bezazleno malo ostrvce teksta uokvireno šinom?
Bicu iskrena: prvo, antrfilei su najcesce neke druge boje u odnosu na monohromatiku starih graždanskih novina za koje ja pisem. Oni su nekako mali, reciti i sazeti, slatki do besvesti i obicno su rozi, zuti, ili narandzasti - prosto uveseljavaju svaku stranu na kojoj se nadju.
Drugo, volim ih jer to prilika da se posebno istakne ono što je važno, što je po necemu posebno ili novo, što govori VIŠE od ostatka teksta.
I trece...pheh, pheh, phu.... ostacu dosledna u iskrenosti - volim ih jer su i rozi i - jer su moji!
Da mogu, pisala bih samo antrfilee. I to ne samo uz sopstveni tekst! Uz svaciji.
Samo bih ga nekako NALEPILA. Taf, kao etiketu u prodavnici, kao bar kod ili one male tupave samolepljive cene. TAF, i eto jedan novi mali roze svetski prozor. TAF, TAF, dva mala roze prozora....Kad vec neće niko da, tradicionalno, upali svetla u ovoj nasoj kafani „na sred druma”, moraju i frajlice da budu hrabre i da same prokrce SAME puteve do svetlosti, kao na slici.
Ovaj blog je zapocet iz tog razloga - da bude jedan prozor, jedan onako old-tajmerski kibicfenster u blogosferi.
Da mogu tu tako "sedim ucickana" kao macka u prozoru, da gledam sta sve ima napolju i dumam.

Svaka macka zeli da je ptica...sanak pusti!