среда, децембар 27, 2006

Ijao...RADI!

Srce moje rashodovano se vratilo, jedini problem sto vise ne radi Gmail (aaaa....)i ne vidi se blog (iju!).
Eto tako.
Happy Hollidays.


Nema veze, ajde idemo ovako, da vidimo od koga smo dobili cestitke...Papirnate su pristigle od Jolly travela i Instituta za ekonomsku diplomatiju, hvala lepo, i Infostud je poslao novi bilten.
A evo ko se potrudio i na web-u:


Erste banka
Erste, Sonja K.

Synovate akcija!

Synovate - Milica V.
(ovo je mnogo dobro, umesto cestitki resili su da sav novac ode u dobrotvorne svrhe!)

Bovan Consulting
Bovan Consulting, Maja R.

od Jelene Grujin


...i ovo , ujuu: Hallmark

Hvala, dear DD na fresh dreams i great life!!!

FCovey

(bila je jos jedna, od druge DD, i od Krojacice,i Ljilje KlotFrket i od marketinga Skijalista Srbije..ali je negde nestalo, hvala svima!)

ISTN
Internet Serbia Travel News, Ivana. Neko pra ognjiste.

Vibilia
genericko, ali je slatko! :)

pa ovo je kul, kaze ovako :)
EL INSTITUTO CERVANTES LE DESEA UNAS FELICES FIESTAS
Y UN PRÓSPERO AÑO NUEVO
Cervantes


Pokemon

(ovaj mali je gratis, srecni praznici!)

петак, децембар 22, 2006

Zastarela IT oprema: Anatomija kule od karata

none

Nasa sekretarica danas je milioniti put opsovala a i ja sa njom!!!


Racunari su, izmedju ostalog, krajem ove 2006. godine, gori nego ikad: mom je puko eXplorer (inace, iz IT sektora PNM-a kad su videli na cemu radim, postavili su dijagnozu: ovo vam je, koleginice, nesto izmedju pentiuma jedinice i dvojke, ne vidi se, nepoznate je marke!).

Ali tu nije kraj: kolega iza mene, sa cijeg sam kompa juce skidala copyleft slike (jer moj ne radi), imao je danas straaaashan problem koji se sastoji u sledecem „neko je sa mog kompa ishao na sajtove na koje ja nikada nisam ishao”.

:)
Sta reci...majkumu.

Dva kompa s moje desne strane nemaju izlaz na internet uopste, onome iza fali mishko (neko ga iskopcao i odneo), a ostali su zauzeti.

Sta ja da radim danas bez interneta?

Sve sam poslove zavrsila, i sledeci datum za koji bih mogla da pisem je tek – 11. januar. Da mogu na web po inspiraciju, ne bih oklevala :)
Ali posto ne mogu, a sledeci razgovor (za Nekretnine koje ce izaci 12.1. 2007!) mi, nazalost, nije danas nego tek od nedelje, tako da nemam nista pametno da radim!

„Komp mora na reinstalaciju”, zlokobno su mi rekli u help-desku preko telefona :(
Desavalo se da tako odnesu i nikada ni ne vrate racunar, ili da se ceka po 2 meseca...uzas!

Prirodno, kopirala sam svoje fajlove (prethodno sam morala da pozajmim usb od giga, i da pregovaram ne bih li negde privremeno udomila svoj folder - siroce :( Nije lako, svi kubure s memorijom!).

Onda je dosao gospodin sa 8.sprata i poceo da se raspituje sta kopiram, gde cu to da stavim, ciji je stapitj (USB), i tako dalje...samo zato da bi mogao da trenira strogocu i da kaze kako ce OBRISATI ono sto je prvobitno obecao da ce sacuvati, a to je taj moj JEDAN folder na D particiji.
Eto, moze mu se. A obecao je da ako sve spakujem u 1 folder i oznacim ga, da ce to da ostavi! Posle je ipakpristao da ne obrishe, sacekacu ponedeljak da vidim


Dozlaboga je cudno ovo zamesateljstvo. Usput, opet se prica o otkazima...Stedi se i na toalet papiru i tecnom sapuno, ako je verovati nasoj sekretarici da toga nema zbog „racionalizacije troshkova”.

Ali sta reci...ovde novinari jos uvek pisu „sumLJao sam” i pisu vesti u prvom licu „bio sam na konferenciji, video sam, doneli su nam, pokazali su nam”......i sta onda ocekivati?

A svadjamo se, i to opako, zbog neispravne opreme, sumnjice se ljudi, dizu ton i preganjanju...jer u 2007. ulazimo sa krntijama od racunara i stampacima koji rade samo kad je su svi racunari povezani na njega ukljuceni.
Treba li reci da nemam u redakciji telefon. Cim izadje do wc, nekiod nas svoje aparate uredno zakljucaju (btw.nije rec o realnim potrebama za tim, jer NIKADA u Dodacima nije bio prevelik telefonski racunm osim JEDNOM, pre oko 3 godine, kada smo svi zvali sa jednog jedinog telefona...To je bilo dok jos nisu pristigle kolege iz ugasenih novina i magazina, pa je , O SRECE, svako sa sobom doneo svoj telefon!)
Zato ja obavljam mejlom intervjue. Ili uzivo, naravno.
Fiksni telefon i televiziju cak i kod kuce ne zarezujem, prosto su mi antipaticni i retrogradni ti aparati :))


To je cena suvog profesionalizma: nikome od nas nije bitno kakav mu je racunar, dokle god RADI. Vazno je da se okrece, nevazno je da li je kec ili bentli...:) Ne stizemo da primetimo! A kad stane, onda shvatis...kula od karata.

Ja sam, btw, komp za kojim radim oduvek stavljala na raspolaganje svima, znam koliko smo kilavi s opremom...a onda sam jednoga dana uhvatila sekretaricu kako mi revnosno BRISHE sent items u Outlooku!
Nemam ja tajni, dalkeo bilo, sve je ovde posao, nije mi smetalo ni kad sam zaticala ukljucen komp i podignut i otvoren Inbox....tek nakon ovog nasilja nad mojim mejlovima, stavila sam password - na Outlook samo, naravno. Kolegijalno je da ostavim ostalo slobodno, zar ne?


Letos mi je jedan sjajan kolega potpuno oporavio to milo chudovishtance od kompa, bogami je trajalo celo popodne. I tom prilikom je primetio, kada sam trazila da mi da imena i lokacije onih koji rade na josh vecim krshevima ne bi li smo se medjusobno teshili - najbolje racunare imaju oni koji ih najmanje koriste.

heh

среда, децембар 20, 2006

The Sweetest Thing!

Corporate culture




Pocelo je predpraznicno cestitanje :)

Ovo mrdavo & lepo iznad je prva elektronska korporativna cestitka u 103 godine dugoj istoriji kuce Politika Novine & Magazini.
Ja sam fascinirana, iskreno. Odlican posao je uradila nasha Ivana iz Oglasnog! Koliko se secam, i prosle godine je nudila ovo resenje, doduse za kalendar koji je trebao da se lista.
A resenje je zaista odlicno, TO je pravi brend, kad je umetnicki i asocijativno plodan!
Upuceni tvrde da Momo Kapor ima neku sliku saksije umotane u Politiku, i da je mozda otud dosla inspiracija; ali, vaistinu mis'im, kakvo je to krecenje kuce bez Politike?! Da ne pricam o umiranju, nije red...Ili, kad se raskvase cipele na ovu bljuzgavicu, necemo valjda guzvati i cepati Man's Health da nam odrzi obucu u lepom stanju? Vodic kroz bgd na jednoj strani, pa gde to ima sem kod nas, ponedeljkom!
Hehehe...koju poruku salje eCestitka PNM: pa i vasha jaja su sigurnija uz Politiku!

Svaka cast i art dir. Borutu Vildu koji se dosetio da spakuje u gif format. Mislim da ce ovo biti NAJSLADJA cestitka EVER & EVER :)

Samo da se zna, pre 2 dana u ime redakcije Dodaci Oglasnog sektora odaslate su u cyberspace partnerima & prijateljima sledece eCards...


Krojac 1

Krojac 2


Krojac 3

powered by Anne ~ Krojac Web Design


I da udje u zapisnik da smo MI bili prvi!
I ove godine imali smo srece da steknemo vazne i dobre prijatelje :) Poslovnim partnerima i saradncima, kompanijama i pojedincima, firma Internet Krojac je ove godine obezbedila lepi digitalni plezir, na opstu radost & veselje celog nasheg malog a savrsenog tima Dodataka :)

Inace, redakcija Dodaci postoji tri godine. Ideja je da svakoga dana citaocima ponudimo program plus uz dnevne novine. Tako svakoga dana Politika ima neki podlistak, i to ovim redom:

Ponedeljak - Auto moto nautika - tockovi & plovila + New York TIMES!!!
Utorak
- svakog drugog utorka - Moj stan, moja kuca, lifestyle dodatak pun eXperata i dobrih saveta o stanovanju!
+ Zelene strane, by Fondacija Ribnikar, utorcima izmedju!

Sreda
- PUTOVANJA, vas vodic za dobar odmor
Cetvrtak - POSAO, vodic za trazenje posla i razvoj karijere (ovo je moj omiljeni!)

/juce u liftu mi pricala mlada koleginica A. sa beogradske rubrike kako cita & CUVA moje tekstove!!! Kaze „ti tako dobro radis, ali to znas, to ti sigurno svi pricaju, da ne smaram...”. Ajao...ma jock, otkud SMARAS :)/

Petak - NEKRETNINE, vodic kroz trziste nekretnina

Subota - CoolturaNedelja - Magazin
(napomena: ova dva dodatka pokrivaju istoimene redakcije PNM)


Cenim da je vreme, kako smo krenuli, da pocnemo da pravimo STOGODISNJU STRATEGIJU, naravno, samoodrzivog razvoja :)


Kazu da je prvih 100 godina najteze, a posle...posle ide lako :)
Lako je njima kad smo nashi!



Hey!
Srecni praznici!

уторак, децембар 19, 2006

Jezicak na vagi: SERVISNE PRICE

Umbrella





Pitam se ZASTO KOJI QRAC nema dovoljno GSP vozila na Novom Beogradu?

Znaci, u autobusima sa Nbgd 1993.godina još traje!

Da vidite samo grceve na licima tih ljudi...svi izgledaju starije, ma kakvi starije, izgledaju
potpuno samleveno... jezivo, imaju cinicne bore oko usana i
svi gledaju u pod.
I svi u crnom, i svi mokri i svi nervozni.
Prirodno, nikome ne prija da se vozi stisnut uz nekoga koga prvi put vidi! Koliko je ono, metar i po valjda, normalna udaljenost izmedju onih koji se ne poznaju? A smanjuje se na 1 metar ako stupe u razgovor. A tek ako smo bliski ONDA je u redu i da se pribijamo jedni uz druge :)

GULAG je to, gore od ghetta.
I svi pristaju na to.

Ajde dok je bila inflacija / kriza / ratovi / ostala sranya pa se uprava GSP i gradske vlasti vadili da nema para za nova vozila...ali pitam se u cemu je SAD problem?

Dok sam bila novinar - poletarac na Bgd hronici i pratila te servisne
price metropole cula sam sledece objasnjenje: nema dovoljno GARAZA za
vozila, mali su kapaciteti na Nbgd, i onda bi vozila morala da stoje
napolju i da kisnu. Te je bolje da ih nema.
Ko se Sunca krije, bolje da ga nije! :)

To je bilo, znaci, 2003. godine, tako su mi rekli.
Trebalo bi sad proveriti jos jednom, kako to da se novobeogradski
vozni park i tempo prolaska autobusa (verujem i tramvaja) besprizorno
konzervirao u najmucnijim godinama po zemlju.

I jos jedno vazno pitanje imam:
KAKO, ZA IME SVETA, U BEOGRADU USPE SVE DA STANE KAD PADNE KISHA?
ILI NE DAJ BOZE - SNEG, KAO DANAS?!
Kako, kako, kako???
Pa sta sad ako je kolovoz mokar, ne razumem zasto mora da nastane krkljanac u saobracaju?!

Moj drugar najvishe voli da vozi po kishi. Tada, njegova je opaska, stupa na snagu bg loodilo: odjednom SVI pocnu voze jako sporo i jaaako oprezno kao da su na Ibarskoj magristali kod Kolashina na klizavici i jos im preti odron!
I onda on fura, pretice, zeza se i chudi se koji im je moj, pa samo je pala kisha...
Ima li to neke veze sa gumama, pitam se? Ili s kocnicama?


Kocnice PROVERENO ne rade u autobusima GSP (ako me neko pozove da svedocim, vrlo rado cu se odazvati).


~~~


hehehe...sta sam nasla!


U Turskoj, ma sta o njoj mislili oni koji je nikada nisu posetili (btw. iz
nekog razloga, iako u Srbiji bez crne Gore zivi cak 38 nacija, imala sam prilike da se osvedocim i licno da je shovinizam za neke od nas zaista default!) gradski i prigradski prevoz
funkcioniše SAVRSENO. Crni Kaurini, o da, zive ko bogovi!
Istina, nemaju semafore ( i sta ce im, miroljubiv neki narod, sporazumeju se ocima dva vozaca koji ce prvi da skrene), tacno je i da im vozila nisu nova (ali su cista, cistoca nista ne kosta!), tacno je i da su oni malo tamnije puti (pa sta, ovde najsocnije psovke sipaju nacifrane plavushe u bundama :) ) ...
Sve je istina, ali: tamo se svuda moze stici, i nece vam nijedna baba sesti u krilo, niti ce vas dzepariti kao ovde!

Prva recenica u mojoj reportazi iz Turske bila je „Ko jednom ode u bodrumsku regiju i poseti obalu obraslu palmama i belim mermerom, bice mu zao sto smo ikada i ustajali protivu Turaka!” (parafraza)
Naravno, ta recenica nije usla u novine pretproslog leta. Tekst jeste, ali za tu prvu recenicu zakljuceno je da je incidentna i potencijalno opasna.
A Turska je, naspram ovog ovde Gulaga, totalni high tech!

Znam o cemu pricam, nisam se, kao one nemacke babe u toplesima, sve vreme vrzmala po hotelu (a sjajan je vaistinu taj Baia, Bodrum!). Ishla sam i medju ljude, umesala se u vrevu downtowna, pushila nargile i sve.
No, ta recenica je otisla u smece.


Sve je uporedivo, ko zeli moze da proveri, nije isto lingvisticki incident i ocigledna realnost!


~~~


Krik


Kad se razgrnu svi obziri i politikantsko naklapanje, sta ostane?

Ostane vrlo neuctiva & gola istina.

A to je da su jutrosnji i jucerasnji prizori najbedniji koje sam ikada videla. Znam o cemu pricam, bila sam i na Kosovu, i to ne samo u srpskom delu: lokve na ulicama su, i ovo bi bilo cenzurisano da papir nije digitalni....katastrofalne! (hehehe :)
Osim sto se tamo ratovalo, a na Nbgd nije, i sto tamo zivi narod koji vazi za kulturoloski (i natalitetski) antipod nama, odraslim na pricama o shoku koji doziveo Fridrih Barbarosa videvsi zlatne viljuske na srpskome dvoru, PRAVE RAZLIKE izmedju lokvi ta,o i lokvi ovde zapravo - i nema.
Na Nbgd, doduse, ima solitera vishih nego na Kosovu, i potroseno je vishe novca na bitumen u veselim sedamdesetima, ali je toliko damn rusevno, uruseno, oh a da se ne zaboravi: i MONTAZNO...huh :(

Beda ima svuda slicno lice.

понедељак, децембар 18, 2006

UMESTO PSOVKE : Pliva patka preko Save

wild & wet



Gore vreme ja nikada videla nisam. Odmah postenoj zeni dodje da se mashi za pasosh, kao da je negde bolja klima :)
U Novom Beogradu rupetine u asfaltu duboke su po pola metra. Ljudi su svi u tamnom i sa grcevima na licu, mokri, taru se jedni o druge u gradskom prevozu. Do stanice sam upala u DVE bare, sto je duplo vise nego za vreme prethodne dve godine!

Novobeogradski blokovi su surovo mesto za zivot. Odnosno, sad mi je jasno zasto ti ljudi nikuda ni ne idu! Kad se budem ponovo selila (uh!) napisacu jos jedan tekst o Nbgd, ali iz ove, nove, perspektive.

Znam, nece ceo zivot padati kisha...ali svejedno!

Kada bi neko osnovao stranku dundjera-Crnotravaca i obecao da ce da popravi sve rupetine po gradu (racunajuci i kolovoz jer je opasno po izgled ici na manje od 2 metra udaljenosti od ivicnjaka!), verujem da bi dobio izbore. Makar ove novobeogradske, blokovske!

Na stranu i to sto je prevoz stupidno organizovan: na najblizoj stanici (udaljenoj 5 minuta) staju 2 autobusa. Idiotluk je totalni jer OBA idu za Zemun (broj 45 i 82). Kao da nista sem ove stane Save ni ne postoji... Na onoj malo daljoj stanici (jos 5 minuta, srecom pa je ravno), staju neki busevi koji idu, pogadjate - za Zemun (73, 610...).


Grrr...u cemu je stvar?!!

Pored Save je inace sjajno....leti. I kad imas svoji biciklic + auto + pogodnog partnera za zezanje (svejedno kog je pola). Predjes camcem do Ade Safari, pa preko golf terena tap u Machu Pichu :) Na nekog petla u vinu + freestyle DJ set, i dva kruga bajsom oko jezera... e to je zivot! Ili ove blokovske strane u onaj korejski restoran-splav ili u onaj narandzasti, lepi, novi :) Nogu pred nogu, laganica, hranish patke (o)cajnim koluticima i fotografishes se :)

Nije loshe jedino to sto imam bar tri fitnesa i pet pilatesa sve na pet minuta od zgrade, i to sto mi je kozmeticarka (buduca :) u istoj zgradi. Eto neka vajdica barem i ustedica vremena.

HITNO: kupiti torbu na tockove - prodavnica uopste nema blizu, a paket mineralne vode je tezak, pretezak! Kad bih nasla neku veselu, da nije babska!
(i ovo mi je takodje nejasno: kad je sve u blokovima vec tako razudjeno, zar to nije ondaK potencijalni RAJ za male STR-e sa osnovnim namirnicama i stampom? Svi bi isli u najblizu radnju...zar ne? )

I josh jedared GRRR, za kraj ovog kishnog posta!

петак, децембар 15, 2006

Nocu je sve isto kao po danu?

suton

Eh ta noc...nocu je nekako sve drugacije.
Ili sam ja drugacija, ne znam. Sigurna sam da bi sve bilo isto i da je bio dan! Ali sta cu? Volim noc!

Nesto mi ovih dana cesto pada na pamet feljton...sve nesto, tako je nekako krenulo, i mislim & radim - u nastavcima :)
Polako mi se prikupljaju stvarcice za koje u novinama (a ni ovde) nema mesta, odnosno, nema dovoljno publike.
Juce sam imala svoj, prvi u zivotu, nocni intw - u trajanju od 140 minuta.
Fascinantno! Ivan Lalic je zaista reprezentativan, do te mere da ne mozes a da ga ne podrzis sasvim (!). A ne mozes. Ekskluziva za koju nema (dovoljno) mesta, kakav paradoks. Ali tekst je kul, kliknuti na naslov posta (odvesce vas u Politikinu arhivu gde je ovaj, smem li reci, dragulj :)

Ima na sajtu kolege Cirkovica zanimljiva vest, o ANTIKORUPCIJSKOJ AKADEMIJI u Beccu:

Sertifikati za antikorupciju!



I sve se nesto mislim, koje bi bilo pravo mesto da plasiram tu pricu...i ne mogu da smislim!
Jednoga dana, imacu svoje novine. Da bih mogla da kazem sta zelim, onako kako zelim (bilo bi to i uctivo i smooth, o da :).


:))
Mada...da OVDE ima opcija podcast...hehehe...uvezala bih se bionichkim vlaknima i dovidjenja, koje crne novine. Multimedija, prava stvar!

~~~

Masa mojih prijatelja ne cita nikakve novine, ali ne zato sto nemaju vremena ili ih ne zanimaju.

~~~
Sta misle americki studenti o sajbernautima...

„The first cybernaut, Nikola Tesla

Timothy Leary gave the definition of cybernaut as a person who acts inipedently and lead the world in a direction of progress. Nikola Tesla was the genius who lit up the world! He was the first with the concept of intrnet , telecomunications, satelits,wireless conduction of energy. In this year we celebrate 150th anniversary of his birth, 2006 is his year and it's celebrated all over the world!”


1st cybernaut – NeXt tRends

уторак, децембар 12, 2006

BY FEET: ZIVOT NE MOZE DA CEKA

zivot ne moze da ceka




Videla sam juce bilbord, skroz sam se raspilavila :)
Srecom, zivot ne samo sto ne moze da ceka, nego nosi se sve sobom, pa i mene. Sad mi se sve reshava u ovih narednih nekoliko dana...pregovaranje, zakazivanje, dizajniranje, podrska i konsalting, radni dorucki, intervjui, obavestavanja, mejling i small talk, ad hoc & regular kafe i pres konferencije, copywritting, blogovanje, stan, forumashenje i sms-ovanje, i...treba stici uz gusti pretpraZnicni tempo izlazenja novina.... all in one!

Danas sam se prvi put (a odmah i drugi!) potpisala ispod (paz' vamo!): INICIJATOR.

Eto, i toga ima kod nas.

петак, децембар 08, 2006

Bogovi ne poklanjaju nista tek onako...

baloon

"U mraku - sve svetlosti su svetle

a bogovi, zna se, ne poklanjaju ništa

- tek onako...."


Tako davni pesnik Jovan Hristic.
A ja, ja bas iz pozorista (bila na premijeri "Odustajanja" u Ateljeu, huh, jus to kinda relax a bit!) tap tap...into heaven!
Tj. ovamo na web, da odgovorim na pitanje postovalaca sta radi u ovaj kasni cas moj spisateljski Credo (nisam propustila da se raspitam: a kako vashi talenti :)

So, predstava je bila malko mucna, sto zbog jezika koji nisam sasvim skapirala, polumutavi brdski alko-idiom, kako i da skapiram :) , sto zbog scene silovanja (opet ide prefix alko~ ), sto zbog same teme koja je....ph...pf...pa.. sta reci, bio je to odlican nacin da se neko (tako very obeshrabren kao ja juce) ponovo oseti S.J.A.J.N.O.

Jer...jer njima je tesko, a MENI...meni je super!

Ubuduce cu se ipak drzati teatra u podrumu ;-) Provereno razumljivi show!

~~~


news!



And some eXtra News!!!



Od pocetka 2007. godine ko bude zeleo da se dokopa svog primerka Politike - cetvrtkom kada ide moj omiljeni dodatak, morace da se dize pre petlova! Verujem da ce horde jurisati na kioske pre svanuca ;-)

WTF?

FranklinCovey Srbija featuring Cybernaut, yap:)

четвртак, децембар 07, 2006

Trend Raport - moj komshiluk: Nbgd, bateeee.....

~~~~~~~~~~~~


ghetto
Foto: A.Aleksic, Politika NM



Konacno su doneli pravi zakljucak: najbolje pisem o mestima u kojima sam zivela ili zivim! Pitala me je moja urednica, kad je vec tak'a situacija "Gde da te posaljemo da zivis, kazi gde bi volela?"
:)
Ja sam nesto sasvim neskromno izlicitirala sve misleci na Fly Emirates koji su nedavno potpisali ugovor sa JAT-om...I dobila jedno veselo MOZE, naravno.

U medjuvremenu, izasla je juce reportaza iz kraja, o novobeogradskom chique toxic charmu :)
Tekst se zove u skladu s Blokovskom Brzalicom: BALKANSKI BRUKLIN,
i evo ga ovde, bas je lepo opremljen (insistirala sam na ovoj slici radi smeka ghetto-a)
:)

Bruklin, brate

(na dnu strane je tekst!)

Prosto mi je zao sto idem sa Nbgd (ne znam jos ni gde idem, trazim stan, zamalo da ga nadjem u komshiluku, ali od toga nazalost nishta...). Jos je gora varijanta valjda otici i iz novinarstva (kuda, drugo je pitanje, glupo pitanje, sledece pitanje!).


Evolucija me, izgleda, ili sprema za nesto eXtra (pa sad skupljam iskustvo, sto kaze Gale iz VIVE: e, tako se kali novinar!), ili ce da me pregazi ovako neoptimizovanu i nespremnu na kojesta.
Od mnogih stvari meni je muka. Pri tom, mrzim da sumnjam u svoje izbore i sebe. Znaci, ne valjaju stvari, tim gore po njih!


Kazu da evolucija ulaze u mozgove samo tamo gde se to i isplati!

Po toj teoriji Evolucije, to je samo kod onih koji ce dugo da zive, njima i treba, vaistiny, treba preziveti.
S druge strane, oni koji kratko zive vise se mnoze. A manje mozgaju.
Pisalo u National Geographic, ozbiljno :)
Kad Evoluciji nije stalo, ne cima se sa neuronima.

A cemu sluze Emocije po Evoluciji?


~~~
U slucaju da ispari tekst iz onlajn arhive (nanunaninu, sve to treba da ide da kopa kukuruze, skidaju samo MOJE!!!)
evo gaC
~~~
Reportaža „iz kraja”: Novobeogradski šik
Balkanski Bruklin, brate

Druga strana Save je druga strana beogradskog života – stalno u komešanju, vrenju, svetla i pomalo suluda




Po onome što može da se vidi i doživi u Novom Beogradu, ovaj deo glavnog grada je definitivno postao više od spavaonice. Ali, zato je više i od četvrti i od „kraja” i od samog grada – to je naš najveći i možda jedini pravi geto. Doduše, ne onako američki zamišljen jer u Novom Beogradu uglavnom nije opasno, pucnjava se čuje retko... Svega ostalog što geto čini zonom posebnih interesa u okviru megapolisa ovde ima: Novobeograđani imaju sopstveni žargon, u druge delove grada idu samo iz preke potrebe, sve što im treba nalazi se tu u komšiluku, a lokalpatriotizam je razdeljen na najmanje moguće merne jedinice, takozvane blokove.

Kada se sretnu (u nekim mladim godinama) dva klinca iz dva različita bloka, vrlo je verovatno da će jedan da dobije nezapamćene batine; pošto im je sve negde u blizini, mnogi vide centar Beograda tek kada upišu fakultet, a Kalemegdan tek nešto ranije. U stvari, ko povede novobeogradsku decu na Kalemegdan, voleće ga barem dok ne odrastu – prelazak preko Save avantura je ravna ekskurziji u nižim razredima osnovne škole!

Novobeograđani ne znaju koji autobus kuda ide i kako se najlakše stiže do drugog kraja grada – svuda idu taksijem, ili nigde ni ne idu. Vikend potrebe za kafom obavljaju se takođe u komšiluku: mesta za izlaske su novobeogradski kej (u blokovima, pored Save, gde plivaju patke sa pismom na glavi!), zemunska marina i ušuškani splavovi sa batlerima i, naravno – tržni centri. Ima ih na Novom Beogradu dosta i, sudeći po najavama investitora, biće ih sve više – šoping molovi u kojima će, uz malo dobre volje i viška vremena biti moguće provesti ceo dan u kupovini, bioskopu, na fitnesu i u restoranima, i potrošiti relativno nezamislive sume novca čine se kao svetla budućnost. Do tada, u tržne centre se ide isključivo radi kupovine i razgledanja izloga; samo najhrabriji i najbolje obavešteni jurišaju na šoping maratone, ovog leta uvedene u Imo centru. Podsećanja radi, Novi Beograd je po visini primanja među najbogatijim opštinama u zemlji.

Atomska skloništa takođe figuriraju kao mesta za ekipu iz kraja, u njima su teretane, kafići, vrtići, radionice... u tome je možda i najveća čarolija Novog Beograda, sve se nalazi negde između blokova, zgrada, puteva ili parkinga, nedostupno pogledu prolaznika. Oko njih kolaju čudne priče i urbane legende: na primer, o čoveku koji je opljačkao sef smešten u atomskom skloništu, a onda, umesto da „pametno” i smesta „zapali preko grane”, on se, sve sa policijskim kombijem koji je oteo za potrebe orobljavanja, odvezao kod bake na selo. Naravno, u okolini Beograda.

Kao i Ulica kralja Petra u starom delu, tako je i Bulevar Avnoja beogradski Vol Strit opčinjen finansijama i globalnim sistemima – ne propustite vožnju ovom ulicom, automobilom ili na vespi (ako dozvoljava vreme). To je široki, prostrani bulevar, na njemu trojna raskršća provetrena trakama koje se ulivaju sa međunarodnog puta E75, i kineski restoran „Luda kuća” ispred kojeg se može sedeti i kusati s pogledom na reku vozila koja pristiže u grad. Na samom njegovom kraju nalazi se arhitektonski najambicioznije ostvaren prostor u Novom Beogradu: zgrade Hajata, Delte i Centra Sava duž Bulevara Arsenija Čarnojevića modre su i zelene od odraza neba i dveju reka. Kada je sunčan dan na Novom Beogradu, lako je zaboraviti gde, u stvari, živite. Nije ni važno, toliko je ravno da je – svejedno.

Kakav, brate, Bruklin, brate, Blok je, brate, zakon!
Jelena Jovanović
[objavljeno u PNM: 06.12.2006.]

понедељак, децембар 04, 2006

URGENTNO: OPTIMIZOVATI SRBIJU!

cheers!



Nista ovoga vikenda nije bilo kao sto sam planirala - BILO JE BOLJE :-) Nazalost, neki se nisu tako dobro proveli - jednom mladom paru sa cetvoromesecnom bebom, ove subote zabranjen je ulazak u METRO.

„Zao nam je, ne mozete da udjete sa kolicima” (!)

Mozda bi trebalo razmisliti o tome, sudeci po prici koja prati Metro, da lepo napisu na ulazu „zabranjeno za Kineze, Rome, ljude sa invaliditetom i bebe u kolicima”?
Sta je dakle sledece?

Naravno, nije predvidjeno mesto gde kolica mogu da se ostave, a ni za auto na parkingu ispred ti niko ne garantuje...ovo me podseca na situaciju u nashim gradskim megamarketima - pise MOLIMO VAS DA OSTAVITE TORBE OVDE, a i sto tako ni niko nista ne garantuje. Naravno, izasli su u susret nama radoznalima i lepo dopisali ispod - ne garantujemo vam za ostavljene stvari :-) (ili beshe: ostavljate na svoju odgovornost :-)

Ne pada mi, naravno, na pamet; ja uvek uredno nosam svoje kesetine u rukama po Maxiju...ionako TO sto ja nosim nema kod njih da se kupi - knjige, filmovi, krpice. Draze mi je da me zaustave i ispitaju (sto mi se btw. nikad nije dogodilo), nego da kad zavrsim s placanjem na kasi shvatim da nema kesa kojima se bezuslovno radujem kad dodjem kuci (desi mi se da izgubim iz vida sve detalje kupovine pa se nekako ponovo iznenadim i obradujem dok „otkrivam”. Ko je lud da takav „paket iznenadjenja” ostavlja na poverenje svakom ko svrne unutra, a mesto za kese je taman pored ulaznih vrata? Udjes, izadjes i gotovo. Aahahaha....NEVER :-).

Moje kese : moja stvar!

Vikend je mladom paru koji se drznuo da se razmnozi prosao zaista neslavno, bez obavljene kupovine i sa jos jednim otvorenim pitanjem o pravima potrosaca – trebalo bi ipak da ZNAJU sta ih ceka, zar ne?
Da su to negde, makar i najstinijim slovima napisali, ko zna koliko bi parova sa bebama i kolicima ustedelo sebi vreme i energiju i zaobislo Metro.

~~~

Trebalo bi nekako optimizovati Srbiju za NAS, koji u njoj zivimo.

петак, децембар 01, 2006

Fast Food Biscuits

ye!

Petak, yeeee!


Konacno....aaaah. A sad niski start :) Prvo danas zurkica (nadam se sa slikanjem i bez pucanja & pevanja), pa onda sutra ...sta sam sve naobecavala...oprostice mi onaj koga ne stignem!
Zakljucila sam jutros (sic!) da na ukupno zadovoljstvo uticu podjednako i posao i privatni zivot! Narocito kada na poslu nije idealno :-)

Jedu mi se kolaci, mastam o jednoj masnoj Esterhazi torti...parcetu, to jest, ali za njega se treba spustiti niz Cetinjsku, uh...sto nema neki biskvit-servis, ziro katr an..njanjnjanja, pa da mi donesu!
Hm.. na pamet mi pada i krem supa od karfiola u Grinetu...mmmm....ili od pecuraka...sa onim bibernikom zvanim Devojacki San :))
Kad malo bolje razmislim, svasta mi pada na pamet.
Ali o tome drugi put.