Privatno: jedan sasvim neobičan dan

Danas sam se 2x ucmizdrila.
Prvi put kada sam čula da će moj život da se nastavi tamo gde je stao kada sam imala 14 godina - na današnji dan doneta je odluka da građani Srbije ponovo mogu da putuju bez viza. Jedva da se sećam vremena u kome se moglo slobodno putovati. Ali se veoma dobro sećam kratkog kursa parlamentarne istorije u završnom razredu osnovne škole, kada se (još) nije znalo šta nas čeka i kada smo pokušavali da racionalno smislimo da li je bolje parlamentarna demokratija ili monarhija.
Da, da, o tome se pričalo; sad zvuči čudno ali tada niko nije očekivao da će nam uslediti više od decenije diktature, raznih lex specijalisa, policije, kordona sa batinašima i bez, ponovljenih izbora, štrajkova na BU i oko njega, tubo folka i tzv. pink kulture (jailhouse folk).

Nedugo nakon "prvih demokratskih izbora" jednog jutra na putu do pekare, onako uspavanu i krmeljivu, presreli su me tenkovi. Carski drum kroz Srem, sunčano jutro, i desetine tenkova okićenih nekim crvenim cvećem (ne znam više kojim) punih tupavih vojnika čije su se besmisleno iskežene face radovale u grču od rakije ili kakvog drugog demona. Ja čekala, i čekala, i čekala (tenku se ipak ne pretrčava put!)... i ucmizdirla se i tada, naravno.
Išli su za Osijek, Vinkovce, Zagreb.
Skotovi.

Potom slede godine u kojima su podmetane bombe. Po kafićima, školama i kojekuda. Iza toga policijski čas i zatvoren grad za vreme Oluje. Frka sa ne-Srbima. Frka sa Srbima koji su dolazili iz Bosne. Nemogućnost da se vozi bicikl kao nekada (ti ljudi nisu poštovali saobraćajna pravila). A nakon toga faks (doduše potpuno pogrešno odabran, filološki)...i ponovo: ljudi koji ne poštuju zakone osim onih koje sami donesu, ljudi kojima ne prija samovolja ovih prvih, i ja kojoj nije ništa prijalo sem čitanja knjiga, izlazaka i radija b92 (vaistinu, Honeymoon faza je dugo trajala).
Zatvor. Ničija zemlja. I otkud ja uopšte tu, zar po kazni??

Drugi put sam se ucmizdrila kada sam videla ovo: preminuo Milorad Pavić.
I ponovo iste slike - 14. godina, u torbi Hazarski rečnik (tada još nova i neprovaljena knjiga), užasno neko vreme a u knjizi sklonište: mnoštvo monaha, zidara, boginja i proroka. I sve to može da se čita ne od početka do kraja kao što je uobičajeno, već kako ti padne na pamet - po tagovima, na preskok, odnatraške. I svi sanjaju i svima se snovi mešaju sa stvarnošću. Plus ima i ratova i pregovaranja i seksa a ponešto je bivalo i bizarno (npr. razdevičenje monaškom svećom u čamcu koji nosi plima, u ritmu talasa - mislim da je ovo iz knjige "Predeo slikan čajem"). Prva knjiga uz koju smo dobili uputstvo za upotrebu (takoreći tutorijal :) i koja je bila kastomizovana kao sada Google Wave što viču na sav glas da je nekakva revolucija. Knjiga je imala muški i ženski primerak, a Google Wave SADA ima muškog i ženskog bota.

Dakle - zašto čitati Mišu Pavića naročito ako ste bloger? Ako ne zato da izmestite horizonte i baždarite se u tom drugom svetu, onda da biste shvatili da nije važna veličina nego tehnika.
I još važnije: da upoznate kreativno mišljenje i pisanje da biste mogli da ga prepoznate kada vam se desi, i da ga svesno primenjujete.

Hazarski rečnik može se kupiti na Amazonu za 9 $ (muški i ženski primerak). Detalji na sajtu Khazars.com.

O važnosti knjiga koje niko ne čita večeras je pisala Angelina: "Knjiga je jedan od retkih medija koji ne daje za pravo našoj lenjosti" - Klinička smrt srpskih knjižara. Bacite pogled!

.

Ne rekoh, srela sam Mišu Pavića pre par nedelja, baš negde iza BizBuzz-a. U gospodar Jovanovoj, usred nekog sunčanog i vetrovitog podneva. Tiho smo se mimoišli a kada sam se okrenula da ga još jednom vidim pre ulaska u nekadašnji Alfonso, stajao je na uglu sa Višnjićevom, Miša Pavić sa štapom i šeširom, i gledao niz Jovanovu. I u kadru sam mu bila ja - neka devojka sa šiškama i naočarima koja zastaje, okreće se, i gleda u njega. I on gleda niz ulicu kroz koju se kotrlja lišće. I devojka u njega. I zapanjeno lišće u oboje čudnih prolaznika, nepomičnih na svojim stranama - on na suncu, tamo kod svežeg paradajza i grožđa, a ja u hladovini natkriljenoj zgradom supermarketa.
Da li mu je to bila poslednja dugačka šetnja kroz ulice koje je voleo? Svakako je to bio poslednji put da ga ja vidim.

Mnogo sam emotivna danas.

Idem da pogledam neku studiju slučaja pred spavanje, da me vrati u realnost.
Npr. ovo, ovo je novi eBook, friško pristiglo sa Twittera od sertifikovanog partnera Hubspot-a: Learn How To Build an Inbound Marketing Strategy.

Ajnštajnove zapovesti

Albert Ajnstajn

Publish at Scribd or explore others: Math & Engineering Humanities Non-fiction literature literatura

...ćapila sam ovo sa društvenih mreža i prenosim vam današnju inspiraciju :) Odlična fora sa finansijskim izveštajima, kaže Ajnštajn da je stvar koja je najteža za razumeti način na koji je izračunat porez.

ps. jesam na odmoru ali je oblačno. A i nisam zaboravila da čitam i kuckam! Tako da onaj pokušaj Vlastimira Čobrde na Twitteru nije uspeo :) ps2. apdejtovan pokusaj ometanja twitovanja.

ČITANKA ZA VIKEND - o "našoj stvari"

In any organization, two ingredients hold everything together: trust and coffee.


Dumam već neko vreme (hihihihi....) koja je razlika između muškaraca i žena, i nekim čudom, stalno nailazim na izvore koji je na različit način objašnjavaju - ne samo da žene puštaju muvu da izleti napolje (a ne ubijaju rukom!) već su i po svojoj prirodi, u stvari - energičnije.
Ta energičnost ima svoje ekstreme, od "drama queen" do "entuzijazma koji inficira sve prisutne".

U svakom slučaju, emocije i intuicija su pretpostavke liderstva za 21. vek (da se razumemo, sve je to davno otkriveno i razrađeno, a samo na našu sreću ili nesreću, treba da prođe jedna generacija dok se implementira...).
Pored toga, jedna žena nikada, baš kao ni jedna lasta oficijelno godišnje doba koje čekamo, ne čini organizacionu klimu drugačijom, odnosno na engleskom taj cilj za organizaciju glasi - to become flatter - dehijerarhizovana, fleskibilnija, brža.
Naravno - inovativna. Ili bolje: još inovativnija.

Tek dve žene na top pozicijama mogu da naprave razliku. Reč je o psihološkoj podršci koju tada pružaju jedna drugoj (opet, naravno, ako nisu sklone ekstremima poput pravljenja klika, prebacivanja krivice na druge, ogovaranja, ako nisu sklone ljubomori i rivalstvu, ili da budem preciznija - ako umeju to da prerastu. Ne kaže se za džabe da treba da se vrate u vrtić oni koji ne umeju drugačije)

Zaključak jedne studije koju sam nedavno čitala (opet Harvardska online biblioteka, to mi je nekako super mesto za inspiraciju) je da 6 ili 7 žena na top pozicijama čak i u sektorima koju su tipično konzervativni i "muški" poput bankarskog, za vrlo kratko vreme mogu potpuno da preokrenu organizacionu klimu i učine korporaciju prijatnijim mestom za rad.

Sa stanovišta muškaraca, ili gospode "Opravićemo to" svaku stvar je vrlo zgodno racionalizovati i umanjiti jer se tako može "opraviti" to jest "rešiti". Toni Robins , moja najnovija "ljubav" (ovo ide pod navodnicima jer ima ih koji tvrde da nikada nisu videli zaljubljenu novinarku :-) tvrdi da muškarci po svojoj prirodi zahtevaju i traže - MIR.

Dok ženski princip uzburka, stvara dinamiku i ponekad haos, muški princip je protivteža koja hoće da dovede stvar u mirno stanje. Bez obzira na pol, svi imamo oba principa, i u skladu sa dominacijom i razvijenošću istih biramo partnere. Ali to je manje važno, mada zvuči blesavo - da u suprotnom polu tražimo svoj odraz.

Inovacije ne nastaju dok je more mirno, to jest u "zoni komfora".
Inovacije i promene su baš naša stvar :)

I coopetition (takmičenje kroz saradnju i tj. engl. competition + colaboration - ovo je reč za koju baš čekam da vidim kako će jezički puritanci prevesti na srBski ako ne običnim prostonarodnim kalkiranjem) je ženski princip.
I na sreću, vrlo ekonomski, vrlo tržišni i vrlo održiv!


ps. Ono što je slaba strana entuzijazma & emocija & inovacija je da su žene sklonije tome, bar se meni tako čini a vi me ispravite ako grešim, da zaboravljaju (naročito kad rade ono što vole) na - profit.
Sklone smo da se predamo nečemu sto volimo na uštrb nečega što možda manje volimo ali je isplativije...i to treba "opraviti"!

WTF is New Media Revolution?!

Mislim se nesto, pa meni uopste ne nedostaje televizija.
Jeste da TV kartice pojeftinjuju, i jeste da se velika prasina dize oko IP TV, ali izgleda ce ova „revolucija“ ....izostaviti mene ;-)
Zasto? Pa zato sto, u toj jagmi za kreiranjem sadrzaja (sto je osnovna odlika Web 2.0), mene opet nekako ne zanima TV sadrzaj (osim Zone Reality, hihihihi....)

Sto se stampanih medija tice, postoje 2 scenarija: jedan, glasniji, koji kaze da ce i to da se digitalizuje, i drugi, tisi, a potkrepljen studijama, da ce za novinama potreba uvek postojati.

Pogledajte spot o novoj medijskoj revoluciji i o tome sta ce biti do 2027. godine i dalje – posao buducnosti, hahaha, kao filmovima, trgovina memorijom i virtuelnim profilima!

Nadam se da, kada dodje vreme da umrem jednoga dana, to necu morati da uradim, vec da cu imati prilike da jednostavno predjem...u neki drugi oblik

Da sam donekle u pravu kada je rec o mojim cyber-zeljama, uverio me je skorasnji intervju na eKapija.com sa Karimom Rashidom: i on bi isto voleo da ima integrisan neki gedzet u oku i – ili mozgu koji bi snimao sve sto on vidi i koji bi mogao da premotava!

"Voleo bih da imam implantiran mikročip u oku koji će mi omogućiti da vidim sve i danju i noću - izbliza i izdaleka. Već bi trebalo da imamo lek za rak i sidu, odeću koju naprskate po telu kao sprej, virtuelni seks. Svi ćemo sami oblikovati svoj prostor i predmete u njemu - jedva čekam! Globalni pozdrav svima u Srbiji!",

Karim Rašid, 20.1.2008.


Jedino nam se svrha razlikuje – on bi DIZAJNIRAO svoj svet. A ja ....pha, nemam pojma, ali za sada je moguce (jos je u eksperimentalnoj fazi u New Yorku) EDITOVATI. Sve sto vam smeta, reklame, prosjake....whatever.

Za sta biste ga VI koristili? :)

Heh, ima li uopste wanna-be cyborga? :)

...Future is digital.

Misli na vas (cak i kad nije pri racunaru...)

Cybernaut Imigrante

2008 Workplace Resolutions

Heh, u Bostonu ove zime nisu bili lenji - po ovako smrznutom danu (da, da, i tamo je hell!) intervjuisali su 30 menadzera na ulici postavivsi im pitanje - da li su raspolozeni da svoju Novogodisnju korporativnu rezoluciju podele sa javnoscu. Spot je prenet na Harvard Business Online, evo ga ucelo ovde.

Hocu da pitam vas - sta cete u Novoj godini uraditi drugacije? Za cim vas posao zudi, sta pise u Vasoj Novogodisnjoj rezoluciji?

Prema odgovorima ispitanika u Bostonu, postoje 2 urgentne teme za razmisljanje / akciju.

Prva je istovetna kao u EU, to jest tema broj jedan u USA je ista kao tema broj jedan za 2007. godinu u Evropskoj konfederaciji menadzera. BALANS izmedju posla i zivota.
16 sati dnevno rada itekako umeju da pokvare odnose, i sa prijateljima i sa porodicom. Dakle, vise vremena za sebe i svoju drustvenu obnovu je prioritet.

Druga stavka bostonskih menadzera je slicna kao tema koja se pojavila u Srbiji prosle godine, bolje receno, hrupila je u Srbiju kao vrlo nova.
Rec je o upravljanju talentima u organizaciji.
NIJE SVEJEDNO kako cete privuci, odabrati, razvijati i zadrzati (!)najbolje ljude. Ukoliko neko od vas zeli da odmahne glavom i kaze pa mi ne mozemo da platimo najbolje - evo odgovora sa Harvarda - opstaju i bivaju najbolje one kompanije koje imaju ljude sa PRAVIM talentima.
Evo kako - clanak “A Players” or
“A Positions”?


A Vi? :-)
_______________________________________________________

According to Harvard Business Online, managers see talent management as a pressing need for 2008. Companies need to pay greater attention to recruitment, employee development, and retention.
A great workforce is made up of great people.
What could be more intuitively obvious?

"While conventional wisdom might argue that the firms with the most talent win, we believe that, given the financial and managerial resources needed to attract, select, develop,and retain high performers, companies simply can’t afford to have A players in all positions.
Rather, we believe that the firms with the right talent win. Businesses need to adopt a portfolio approach to workforce management, placingthe very best employees in strategic positions, good performers in support positions,and eliminating nonperforming employeesand jobs that don’t add value."

(Mark A. Huselid, Richard W. Beatty, and
Brian E. Becker - “A Players” or
“A Positions”? )

Also,Managers want to find a better work/life balance. "

ATTN:

What are your workplace resolutions for 2008? What would you like your company to do differently next year?

STAY TUNED: Resolution Kit

"Cheshire Puss", Alice began rather timidly, "Would you tell me, please, which way I ought to go from here?"

"That depends a good deal on where you want to go", said the Cat.

"I don't much care where...", said Alice.

"Then it doesn't matter which way you go", said the Cat.
________________________________________________________

HAVE YOU MADE YOUR NEW YEAR RESOLUTION?

Or still waiting? :-)
________________________________________________________

As for me,I decided to:

1. To enjoy this winter, perhaps learn something I wasn't interested in at all. Like going out on a snowy day :) Or even skiing?
2. To keeep the creativity ongoing, no matter how much money (or time) I would save by so called "being smarter - more focused"
3. To do my job in a user-friendly enviroment, among people who love their job and hold themselves mutually highly accountable
4. To go for conditioning (sport) training twice a week (eerr...)
5. To finally become a hottie LOL
6. To have a crush in someone, perhaps? Hmm...
7. Not to be too humble anymore
_________________________________________________________

In 2008. I wish you
New loves, new ways, new faces in your lifes.
and: let those times last forever.
Marry X-mass and happy holidays, have some FRESH DREAMS & GREAT LIFE.

…And daaamn let me know about it! ;-)

Brgd,
Jelena
__________________________________________________________
ATTN:
Well,
my absolutely favorite English-spoken & non-business blog (mind the bloger also! ;)has wrotten his own NY resolution set!!

Here you go, MOBYs journal and happy hollidays :)
Enjoy!
mm...

M?
:)

XXX

JJ

Mutni balkanski kaleidoskop

Slusam jutros moj omiljeni radio i ne verujem svojim usima....od onoga sto je nekada bila hrabrost (da se kaze sta se misli, ni manje ali ni vishe (!), ma 2 Svetlane sam obozavala!) ostadose - bugarshtice.
Jer, kako drugacije nazvati tu kuknjavu sprocu DS-a nego bugarenje, u 16-ercu, i to bez cezure, ta nadpevanja i popjevke i prigovaranja?

I kao shlag na tortu (ali onu gadnu, sa korama pecenim!), pusta (gistro: efektivna) retorika Biljane Srbljanovic koju sam TAKODJE nekada vrlo cenila i sa zarom prtaila prepisku u Vremenu - trazi spisateljica da joj damo SVE sto imamo o Zoranu
Djindjicu, da ona to - procita.

Alo, bre, mozes samo da kopiras / narezes, kao pisac trebalo bi da znas da NIKO end NIKADA ne ustupa svoju arhivu osim ako nije digitalna (!) pa se sharuje na web-u...

Pucanj u prazno, za dobro jutro, mislim ...alal' vam chufte.

Volim ja radio B92, ali nesto mi u poslednje vreme kad god ukljucim zatandrce neka gitarska muzika koju nikad nisam slusala (moze mislim gently riffs by Smiths, hii...uvek!), pa i od muzike polagaCke odustajem...

Pa dobro bre na sta to lici proaktivan narod od ranoga jutra smarati „ajmekanjem" -
sta nas snadje, sta je bilo, sta ce biti, bla bla bla....pa to je cist ekstremizam.

Lepo rece neki muski glas u emisiji - sve je potpalo pod uticaj Kosova i raspodele po UO, a gde je obican zivot?

To i mene zanima.

Glasacu za onoga ko moze da mi kako-tako garantuje da cu u Lilly–ju ostavljati sve vise novca i da ce mi krediti biti sve dostupniji, i za onoga ko (damn it!!) ne veruje u "medjudrzavna i medjunarodna prijateljstva" (aman, trkom u Osnovnu skolu na casove istorije!!),
A to nece biti ekstremisti koji bugare u etar i gledaju u retrovizor. Sve to previse podseca na ono staro narodno busanje JA BI PRVI NA KOSOVO, samo da se nesto desi...a kad pukne prvi metak, svi se razbeze.

...E pun mi kufer vishe tlapnji i pseudo–istorije i pseudo–politike. I pseudo–rasprava. I pseudo–medija koji hvataju na galamu. Po čemu ste onda VI drugačiji? Pa to može svako...ali je ispod časti reći da nešto ne valja a ne predložiti šta bi - šljakalo.


hm...politika je u staroj Grckoj bila plemenita vestina drzavnika, a ne ovo ...trange-frangisanje, bez vizije i misije, nejasno i nedoreceno, kontradiktorno i tupo.
Srecom, ja s tim nemam veze, ni konzument nisam, vise...phu, nevini auditor.

Sto se Vojvodine tice....uh. Samo namignite na vreme ako ce da opet bude sranya, odmah se selim IZ SRBIJE. Cele, bez pardona.

Hocu reci: izvol'te se jeBsti bez mene.

Moj dragi pokojni otac govorio je da ce u Vojvodini biti najgusce sranye :(

Svima onima kojima je svejedno sto razni Obrazasi i Nazzi frontovi jacaju: zapitajte se CEMU SVE TO ako je scenario razlaza TAKAV?

Zasto radite, zasto ustajete svaki dan, zasto pobogu pravite porodice, zasto...

Sta bi bilo kad bi sve stalo na jedan dan?


Ajde, marsh vise s tim vasim ratnim igrackama i tenkovima okichenim cvecem i post-traumatskom retorikom i natpevanja ko je veci baya i kome je vise zao sto stvari nisu kakve bi trebale da budu. Vaistinu nisu, ali ovakav pristup?!

So...
Ako ne mozete da NE gledate u retroizor i pljuckate, necete NAS videti...ni mene ni moju generaciju.
GLEDAJ NAPRED SRBIJO, da ne rknes u besu nekog ko se drzi i pravila i etike i od toga, zbog vas takvih zakucanih u vremensku kapsulu, nema nista.
Sta ce posten proaktivan svet sto ide na posao i pokusava da promeni ono sto je u krugu uticaja s vama? A ne, ne treba mene animirati psovkama od ranoga jutra, nije to moj jezik, hvala ali ne hvala.

Ajde zdravo.

Bez maski: kako to rade majstori

Majstori u umeću življenja prave vrlo malu razliku između svog posla i svoje zabave, između svoga rada i dokolice, uma i tela, informacije, rekreacije, ljubavi ili religije.
Oni jedva da razlučuju šta je tu šta. Jednostavno, čega god se latili, slede svoju sopstvenu viziju, prepuštajući drugima da odluče da li se to oni igraju ili – rade.

Hype Life

(snapshot by Zivojin Petrovic www.zika.biz :-)


E pa stigao mi je kUfer danas :-)
Sto se dnevne inspiracije tice, mislim da cu da ostavim malo adrenalin rush po strani, maWom zeksu je zasad dosta uzbudjenja :-)

Web je vazda bio dobar izvor vrlo bezbedne inspiracije. Trina Roach (Creating Tomorrow: The Leadership Consultancy) na svom blogu linkovanom ispod dala je niz saveta kako sve tacno, o divote, moze da se pojednostavi taj jedan zivot na raspolaganju sto je.

Start the day right. Save all that frantic wasted time used in the morning to prepare for the day. Spend the night before preparing for the next day.

Declutter your space. It takes energy to keep possessions in working order or dusted. Get rid of the stuff that’s broken or missing a part.

Learn to say “no.” Don’t overload your schedule with more tasks, more jobs, more volunteer time. It’s OK to say no.

Turn off the TV. We waste too much time sitting in front of the TV. Curb how many hours the TV is on. And before you pick up the remote control, ask yourself if there are activities to share with the family, or entertainment, like a museum visit or play, that you’ve been putting off.

Commit to number one. When the demands of work, parenthood, or household chores get you down, it’s time to schedule a date with yourself. Whether it’s every Sunday night or 20 minutes each morning, the important thing is to make a plan and stick to it.

Find a sanctuary. Escape to a place to enjoy peaceful solitude.

Be spontaneous. Spontaneity is key to feeling like you’re in control of your own destiny. Every once in a while, a change in routine can spark your spirits and your energy.

Live beneath your means. Did you know that 80% of America’s self-made millionaires are frugal? If you want to achieve economic independence, try buying only what you can afford, not what you think you need. See how long you can go without cashing a check, charging on credit, or buying anything. You’ll be amazed how ingenious and inventive you can be.

Rewrite the course of your day. When the newspaper’s horoscope doesn’t tell you what you want to hear, write your own, using words that make you feel great. Or start jotting down phrases you like on slips of paper, put them in a box, and pick as many as you need to start the day.

Listen to your body. You know what your biological clock prefers. Indulge it and watch your productivity grow.



Sledim....
indeed! Vise na Trininom blogu: creating-tomorrow


Xing je nepresusan izvor inspiracije! Probajte XING Open Business Club

Novi (novogodisnji) kompas

Nova godina - vreme za nove odluke. I mozda, vreme za nove prioritete?

Sta je to oko cega se spleo vas zivot?
Da li je to posao, porodica, novac, partner, ili nesto trece, cetvrto, peto...?

Moj je zivot spleten oko razdraganosti istim. Takav je da mogu da plasiram u centar svoju kreativnost - to je ono sto ne izneverava u bilo kojim okolnostima.

Odakle dolaze vasa sreca & vasa sigurnost?

Sta je ono na sta se oslanjate kada se svet zaljulja i kada se generise nemir oko vas?

Moby, jedna od mojih omiljenih faca (NY dipl. filozof i world-famous DJ, mislim malo li je na ovu skupocu :) , u svojoj NG cestitki pozeleo je svima nama, osim srece i jos neke, razvojne i pametne, izazove i mogucnosti.


„Nadam se da cete prepoznati odakle dolazi vase licno osecanje srece. Iz mog iskustva:
a - biti u kompaniji gde rade OK ljudi o kojima brinete i koji brinu o vama
b - bit zdrav
c - biti kadar da se izrazis kroz rad
d - biti u stanju da pravilno procenjujemo i razumemo, i da preskocimo virus zabrinutosti oko toga sta ce se, ili sta se nece, dogoditi u buducnosti.
e - biti spreman da se odmaknes i pogledas stvari iz druge perspektive; biti sposoban da prepoznas kako je vecina problema lako premostiva, i kako vecinu svakodnevnih katastrofa mozemo sagledati kao definitivno ne-katastroficne!”

Srecna srpska Nova godina!



~~~

Heh, koji smo mi lood svet, imamo 2 Nove godine...to je kao da vam neko da 2. shansu za prvi utisak ;-)

Hahaha, a sad Jovo-nanovo (ko je taj Jova, bas me zanima, neki Penelopin dvojnik?)

U 4 oka: srecna vam i julijanska Nova godina :-)


Cheers!