Приказивање постова са ознаком Politika novine i magazini. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Politika novine i magazini. Прикажи све постове

недеља, децембар 28, 2008

FLASH BACK: Dada Vujasinović

Iliti: Novinarstvo i drugi demoni (2)

U Novoj 2009. godini povodom novinarstva i drugih demona mogle bi da se odmotaju neke od najstravičnih stvari koje smo nasledili iz devedesetih. Predmet pokrenut nakon smrti novinarke Dade Vujasinović nije arhiviran, a kako piše današnja Politika, okružno tužilaštvo u Beogradu uskoro će izaći sa stavom u vezi sa smrću ove novinarke.
I ne samo to, republički javni tužilac Slobodan Radovanović najavljuje brzo razrešenje svih dilema oko Dadine smrti:

„Sigurno ćemo uraditi sve što je do nas (...). Pojavljivale su se razne priče u vezi s tim poput one da su u slučaj upletene tajne službe. Ako se utvrdi da je tako, javno ćemo to reći. Nismo imali zadrške ni da to kažemo u slučaju Slavka Ćuruvije“, kaže Radovanović.

Šta je u svemu ovome „bubble“?
Dokazi su tokom 14 godina nepipanja predmeta i nepozivanja svedoka počeli da čile, a u nekim slučajevima i fizika je odradila svoje. Barutne čestice su npr. izgubile svojstva, a otac nastradale novinarke još uvek nije saslušan....



Dada Vujasinović o poeziji ratnog lidera

Citiraću samo jedan detalj iz knjige „Svedočenja iz obeščašćene zemlje“ objavljene u Torontu 1995. godine, kada Dada Vujasinović upoznaje Radovana Karadžića.

Karadžić političar, Karadžić pesnik i Karadžić psihijatar tri su lika u osnovi potuno identična. Ali, možda o Karadžiću kao čoveku, ipak, najviše govori njegova poezija. Njegovi stihovi su često morbidni, poređenja bizarna, misao destruktivna i sputana banalnim rimama. Ilustrativan je često citiran stih iz pesme ’Vladislav i smrt’:

„Usmrćen, eto, bez metka i noža, sad leži opružen ko jagnjeća koža“.

Jedan Karadžićev kritičar je zapisao kako su njegovi stihovi razlog više za borbu protiv velike Srbije, jer bi u njoj ova literatura bila obavezna lektira.

(kraj citata)


Palačinka Dr.Dabić

Kako je pre nekog vremena procurelo na Twitteru, u nekoj palačinkarnici na Novom Beogradu pojavio se novi specijalitet: palačinka „Dr.Dabić“. Vrlo verovatno baš u komšiluku gde je Radovan Karadžić aka David Dabić pevao u lokalnom bircuzu pesme o sebi.
Sada zvuči patološki kada se povežu činjenice da je na svom sajtu ovaj 'lekar i iscelitelj' objavljivao poziv za lečenje seskualne disfunkcije parova (ali samo ako oboje dođu) i čak davao savete za lepotu i večnu mladost.
Jer, dok je bio samo pesnik koji Dadi Vujasinović u „Šumatovcu“ zabranjuje da u tekstu napiše da je proveo vreme u kazamatu (i to onda kada su, kako Dada kaže u članku, Izetbegović i Šešelj to korisitili kao reklamu), rekao je i sledeće:

„Prema Frojdu, književnost kao delatnost je sumblimacija razornih instikata, to jest drskost da se piše predstavlja na neki način intervenciju u poslove Boga“.

A da li je drskost da se pita šta je bilo sa onima koji su drsko pisali? Da li je drskost pitati zašto je država Srbija sa svojim polugama vlasti i kakvim god da je ipak nacionalnim zakonodavstvom, DO DANAS, 14 godina nakon nerazjašnjene smrti ĆUTALA o tome ko je intervenisao u poslovima Boga i ko je odgovoran za smrt Dade Vujasinović??


However, ja ću novine čitati kao i dosada, sporadično, a po TV aparatu ću i dalje slagati fascikle i papire. Očekujem da moj Twitter ispunjava svoju informativno-zabavnu funkciju kao i dosada. Ne samo zato što se ovom servisu za mikroblogovanje prethodne noći prodružio i prvi srpski političar. Čekirajte: Twitter – Čedomir Jovanović.

A novinari, i posebno mlade i odvažne novinarke, uvek će imati moju podršku. Ja nisam bezveze odstupila, ali onaj ko je ostao mora i treba da ima beneficirani radni staž!

poz

JJ

четвртак, септембар 20, 2007

BLOGOBOJAŽLJIVOST

Nisam jednom rekla (pa porekla) da je Real Life overrated, i da FEJK atrubuti rastu srazmerno sa udaljenoscu od PC-ja...

Tastatura koju sam ostavila u Politici (gde više ne radim, ne baš svojom voljom...) bila je crna, i imala je tipke bez simbola.

Neee.....nije to ona skupa, namenski pravljena za geek-guerillu , već obična prostonarodna tastatura kojoj su se malo, jelte, obrisala slova. Za par meseci, od proletos - kao da ih nikada nije bilo :)
Ostali, doduse, F-ovi (koji ce mi ochin F-ovi sa ONAK'IM kompom), nešto brojeva, i funkcija, ali slova u UPS and DOWNS su doviđenja bila. Osim onih malo korišćenih W i Q...


Nije da mi je smetalo.
Mnogo štošta, u stvari, meni nije smetalo tamo.

Ajde doviđenja.

Doći ce mislim vreme kada ćete i ključeve od kola tražiti preko Google-a ;)
Do tada....c ya!


Miss C.

понедељак, јун 18, 2007

Manhattan - Belgrade buzz


Jedan juznoamericki naucnik je nakon dugotrajnih i komplikovanih istrazivanja utvrdio, da osobe sa smanjenom seksualnom aktivnoscu citaju blogove sa rukom na misu.

Ne moras sada sklanjati ruku, kasno je... ;-)

Ma tu sam.
Stigla – ziva & zdrava.
Jos samo kufer da mi stigne sa Heatrow-a... Uh, na svo uzbudjenje oko NYC, jos i to...a kupila sam neke stvarice iz kolekcije Sara Jessica Parker, BITTEN...yuy jedva cekam, ziva nisam! Still having jet–lag...

Nije nimalo lako, mada je cela ekipa u fazonu well, shit happens and stuff...
Za mene (iako nisam veliki potrosac) moj kofer je – moj identitet. I to novac ne moze da nadoknadi - tamo je npr. poslednji mali beli zeka neseser iz Womans Secret, u koferu, kao i sasvim nezamenljive Bata XXX high heels, i moje omiljene (i oprane!) skechers retros patike...i sve ono sto sam kupila, sitnice iz srca Menhetna (neverovatno, ali cene su tamo jako niske)

Sve je marketing, hteli mi to ili ne, i veoma je vazno kako izgledamo i sta nosimo, jer to utice osim na to kako nas drugi opazaju, i na ono unutrasnje osecanje sebe. Jer, da nije tako, zasto bi se iko cimao oko odece, svi bi nosili palmino lisce oko struka i dovidjenja!

Ah...sta je leto (makar i kontinentalno) bez letnjih haljina?!

Cekam, grickam nokte, i uzdam se u srecnu zvezdu i BA. I support team sa JAT–ovog aerodroma. ...Jeste, zvuci malo razmazeno kad se cita, ali uopste nije lako hendlovati taj stres. Na svu srecu, moj kuFer ima oznaku prioriteta.

Many thanks to British Airways BA: Club World na potpuno neocekivanim dozivljajima i udobnom letu!
BA dzet je kao porshe, startuje za 1 min, zzzzzzzzk i eto nas airborne, aaa....fenomenalno! Nista turbulencije i cuda, ma kakvi...a na ulasku sampanjac :-)
Da ne pricam kako je chekiranje jednostavno i kratko (onlajn, od kuce ili kancelarije, na www.ba.com i odstampas lepo sebi na svom rodjenom stampacu e–Ticket, kao i na samom aerodromu gde ima self-service check in kiosk), i sve sa fast tracks i ocas posla ostavis torbe...milina jedna – bez redova i cekanja, ima li sta lepse!

So..citacete u novinicama sve...sve smo probali, i helikopter, i jahtu, i svrckanje tuda - svuda po Menhetnu, i stejk u stejkhausu :-)
Posebno hvala Natali Brodnik / BA i Jeleni Obradovic / Action Group, indeed - ucinile su da se moj san o NYC - ostvari!
Evo gde smo bilo smesteni, u srcu Menhetna, NYC East side (Rose Hill) s pogledom na Empire State Building: my Manhattan room with a wiev


Evo malo statistike za vreme dok sam bila odsutna sa weba i iz Srbije...hm... vrlo je zanimljiva lista zemalja iz koje su neki sajbernauti sletali na moga bloga u zadnjih 7 dana!
Evo je.

1. Srbija (serbia), Belgrade, Serbia And Montenegro, 134 returning visits
2. Kosovska Mitrovica, Serbia And Montenegro
3. Switzerland, Sunrise-adsl, Cablecom
4. New Jersey, Mt. Laurel, United States, Comcast Cable Communications Inc
5. New York, New York, United States, Road Runner Holdco Llc, Uninet
6. Portugal, Ipglobal
7. Poland, Tpsa
8. Cataluña, Barcelona, Spain, Telefonica De Espana
9. Jonkoping, Bankeryd, Sweden, Telia Network Services
10. Yucatan, Mérida, Mexico, Uninet S.a. De C.v
11. Provence-alpes-cote D'azur, Marseille, France,
12. California, San Francisco, United States, Masonryclub
13. California, San Jose, United States
14. Maribor, Maribor, Slovenia
15. Baden-wurttemberg, Mannheim, Germany
16. Kujawsko-pomorskie, Bydgoszcz, Poland
17. Dubai, Dubai, United Arab Emirates....

...ih, opasno mi se svidja ova lista :-)

mah, mah, mah...:)

понедељак, јун 11, 2007

Privacy report: US, FAQ



Najcesca pitanja i odgovori: Miss Cybernaut & US journey

evo gaC...


1. Da, vracam se!

2. Ne, necu JA voziti avion :-)

3. Razlog: inovacije BA World Business klasa

4. Hajde de...evo, obecavam da necu ici sama nocu po Bronxu. Jel sad ok :-))


~FAQ~


1. Correct, I am coming back!

2. Nope, I will not drive that plain :-)

3. Reason: innovations in BA World Bussines class

4. Okay...so, I promise I'll not take a walk by night in Bronx. Is it OK now :-))

Have a nice time, too!!

Yours trully,
Miss

недеља, јун 10, 2007

New York City Freestyle Fewer!! Aaaa...!!



:-)
O, da...Spremam se, kao.

Pfi, stici cu valjda se se spakujem?!

Aha, pa da, sad sam se setila da imam srece sto sam dovoljno lenja (i dovoljno racionalna!) da imam u svescici (onoj ljubicastoj, nesvakodnevnoj) lepo upisan evergreen spisak stvari za pakovanje, manji i veci, inostrani i domaci, pisak za more, spisak za zimu, spisak za vikend van grada, plus antrfile sta u svako doba treba (punjac, pinceta itd :-)
Spisak jedan za sve, posluzice!!

Moracu da smislim nesto tricky za to krstarenje i formalnu veceru sa nasom malom fast thinking British Airways crew.
Mmmm...shuttle, pa helicopter, pa yacht, pa executive club :-) To su nam spremili u BA Hollidays!

...Indeed...jumping around, jumping around!!

Whee, Manhattan, here I come!!

juj

среда, мај 30, 2007

da li je Miss - vanzemaljac?

Po svim poveljama UN, UNICEF i po svim evropskim porodičnim zakonima, pa i po mnogim običajnim kodeksima na transverzali sever-jug, deca bi trebalo da se uzdržavaju od crnčenja i poniženja. Rada za novac tj. izrabljivanja naročito!
Pa zabranjeno je čak i da daš ime detetu takvo koje bi mu rušilo dostojanstvo (zato su mnogi roditelji po Srbiji ostali tužni što im se dete ne zove Roki, Rambo, Horacio i slično). A kakvo dostojanstvo ostaje onome ko raste na ulici prosjačeći?!

:-( ima li još nekoga ko misli na zaštitu dečjih prava kada vidi prosjake na našim ulicama i na nedostakak instuticionalne podrške primeni tih prava?

Ta deca bi trebalo u njihovim godinama da idu u školu (državnu, što da ne, kad već nema škole za kaluđerice podobne meni i meni sličnima... da ne tvrdim sad da su baš svi Jovanovići, al ajde :-), pa da prođu kroz sistem (kakav je takav je, bolje to nego na ulici da žive, pod mostom i u kartonskim kutijama), da se privole životu u Srbijici u kojoj si supeheroj ako, zaboga, nisi u minusu.
Oh so fensi, ha? Mnogo!

To znači da bi imali više obaveza, i više odgovornosti. I čitavu odeću. I igračke. I nekakvu perspektivu.

Ali nisu te svakodnevne stvari ovde važne, „nacionalno pitanje” ovih dana je da li je Legija ubica ili - heroj.
Otkud ta dilema? Kako se dogodilo da napravimo HEROJE od ljudi koji su prestupnici?
Ili bolje: da li je ikada u Srbiji bilo drugačije?
U tom svetlu ispadne naivan svako ko misli da stvari, za početak, mogu biti drugačije. Bolje.

Kažu: spusti bwe loptu (+ šta se ložiš).
Kad pomeneš ličnu inicijativu, misle da živiš jedan zaštićen, udoban i sit život pa ti se, eto, može da budeš OK (?!).
Kad kažem da stojim iza svake reči svojih tekstova, i da ih radim po nalogu svoje savesti (i, prirodno, po preporuci urednice), kažu - jao, znači nezavisno novinarstvo zaista postoji?

Dragi moji, samokontrola NE znači i pristajanje na ono što je loše.
Biti odrastao NE znači ukinuti osećaj za ono što je dobro i ono što je loše.

Poznajete li taj osećaj?

~~~

I, da li bi meni predsednik republike došao na kafu da se izvini za doživljenu neprijatnost u zemlji gde je on big boss, odnosno - bi li kojim slučajem da se i JA bavim tzv. „ozbiljnim novinarstvom” (kriminalom, crnom hronikom, zaverama) dve bombe baš ostale na simsu ili...?

уторак, мај 29, 2007

New 7 world wonders!!


...

It takes a lot of different people to make this world go around: Počelo odbrojavanje!!

Glasanje se zahuktalo: u trci za sedam novih svetskih čuda su Ajfelova kula, Kip slobode, Veliki kineski zid, Akropolj, Koloseum...


Šta je ono što angažuje ceo svet da trči ka istom cilju, šta je to što je zajednička misija i zadatak svakog stanovnika planete? Svakako ono što uključuje svakoga od nas, od globalnog pregrevanja i emisije gasova i nestanka biljnih i životinjskih vrsta, do svetskog šampionata u fudbalu i karnevala u Riju. O takmičenju za najšarmantniji evropski šlager da i ne govorimo – još traje euforija.

U moru stvari o kojima treba da se brinemo i zbog kojih korigujemo ponašanje, nalaze se i projekti koje je donelo novo doba umreženosti – nakon „Vremenske kapsule”, prvog antropološkog projekta na mreži hostovanog kod Yahoo-a, ovih dana zahuktava se najveća planetarna anketa ikada osmišljena i realizovana! Reč je o opštečovečanskim izborima, a glasa se za novih sedam svetskih čuda .

Budući da su stara nestala ili znatno oštećena zubom vremena (a pitanje je ima li koga kome su još zanimljivi premilenijumski graditeljski trikovi), na inicijativu fonda Bernarda Vebera, švajcarskog avanturiste, početkom milenijuma sastavljen je forum stručnjaka koji je imao da kandiduje 77 potencijalnih novih svetskih čuda. Veliko finale i rok za glasanje je 7. jul ove godine, a očekuje se da do tada pristigne ukupno 100 miliona glasova!

Egipatske piramide će tada, posle 500 godina, konačno da se nađu u društvu drugih svetskih čuda, svi se slažu da su predugo bile usamljene – sva ostala čuda sveta su još samo u enciklopedijama i skaskama: Zevsova statua u Olimpiji, Artemidin hram u Efesu, mauzolej u Halikarnasu (današnji Bodrum), Kolos na ostrvu Rodos, Semiramidini viseći vrtovi i aleksandrijsko čudo, svetionik Faros.

U trci za sedam veličanstvenih su Ajfelova kula, američki Kip slobode, Veliki kineski zid, atinski Akropolj i rimski Koloseum! Tu su još i čuveni Tadž Mahal, Maču Pikču u Peruu, Aja Sofija u Istanbulu, Kremlj i Crveni trg u Moskvi, velelepna zgrada Opere u Sidneju i nemački zamak Nojšvanštajn o kome smo i mi nedavno pisali. Naravno, sve to ne bi daleko stiglo bez fascinantnog unikata Ujedinjenog Kraljevstva, parka Stounhedž!

Sve ove veličanstvene turističke stanice nose sopstvenu poruku i proslavljaju atribute važne za čovečanstvo: civilizaciju i demokratiju (Akropolj), uživanje i patnju (Koloseum), izazove i napredak (Ajfelova kula), opstanak i istrajnost (Veliki kineski zid), zajedništvo i posvećenost (Peru), fantaziju i imaginaciju (nemački zamak), strast, intrigu, upornost, intelekt, duhovnu čvrstinu... Taman da nas podsete na ono što u svakodnevnom životu možda ostavljamo po strani!

Kako će nas videti buduće generacije, zavisi direktno od naših glasova. Ima mesta i za kreativnost: za svog favorita možete sami da smislite i predložite slogan. Šta čekate? Ukupno 21 kandidat iščekuje – vaš glas: new 7 world wonders! VOTE now

Jelena Jovanović

[objavljeno u Politici NM: 16.05.2007.]


понедељак, април 02, 2007

Sky is the limit






Ne plakati za prosutim viskijem, kažu (s pravom) novinari Politike.
I drugo, kad vam se već polupa viski, gledajte da imate svedoke :-)


Danas je vaistinu divan dan. Dok se malko ne izglupiramo, ni ne znamo koliko nas ljudi s kojima delimo i dan i noć (to je to, Srbija u tranziciji, niko ne gleda na štopericu nego na rezultat!) u stvari – vole.
Ja osmeh, i publika osmeh – e to je ta TAJNA veza.

Cheers!


Ps. Beogradska berza danas radi punom parom, skoro kao Dodaci Politike.

So...gde su nam granice?

четвртак, март 22, 2007

HR Knowledge Fair, trend report! :-)

evolutive

Ljudski kapital i nova ekonomija

„Znanje se ponaša kao ljubav: što ga više deliš, više ga imaš”, moto je novog kursa koji zauzima Evropa

„Knowledge acts like love - more you share, more you have!”, Marc Luyckx Ghisi, Ph.D, keynote speaker

O revolucionarnoj ulozi ljudskih resursa


Jedino što je danas izvesno jeste to da se sve stalno menja. Oni koji su to shvatili na vreme sada su bogati i veliki: kao i uvek, za one koji stignu prvi ima najviše novca.

– Računa se da je u EU svaka deseta kompanija dosad shvatila da joj treba promena kursa i transformacija načina upravljanja. I njima ide – odlično! Oko 60 odsto kompanija trude se da obnove tehnologiju, one muče muku sa opasnostima i u problemima su. Istovremeno, jedna trećina svih firmi ovoga momenta ne čini baš ništa, „sve ide kao i obično”, i njima može da se desi da podele sudbinu dinosaurusa – rekao je u uvodnoj reči Mark Liuks Gisi na konferenciji Asocijacije HR profesionalaca o upravljanju procesima znanja održanoj prošle nedelje u „Hajatu”.

– Na vama je da shvatite da menadžment stare škole nije neprijatelj, i da treba da im pomognete: da prežive novu poslovnu klimu i da se adaptiraju. Očajnički su im potrebne i vaša inovacija i vaša kreativnost. Najveće su promene one koja se dese u umu, i zato imajte strpljenja, to nije jednostavno – poruka je koju je uputio doktor Gisi, dekan CBA poslovne škole i član Evropskog saveta.

Šta je sve drugačije? Prvo i osnovno, patrijarhalna strategija poslovanja nalik ratu u kome pobednika nema bez gubitnika zamenjena je manje nasilnim pristupom „takmičenja kroz kolaboraciju”. To je novi moto današnjeg biznisa zasnovan na ženskom „jin” principu i vrednostima tako prirodnim za naš, nežniji pol: sada su na sceni solidarnost, pažnja, poštovanje, javnost u radu, briga o opštem dobru i rešenost da se podeli znanje jer smo svedoci da se jedino tako i može – umnožiti. A znanje je moć, danas više nego ikada, i ne može da se lažira!

Fokus je, dakle, na onima koji upravljaju ljudskim resursima, ili kraće: HR menadžerima.
Šta je uopšte HR menadžment?

HRM je pojam koji se kod nas pojavio početkom 2000. godine – sa prvim privatizacijama i multinacionalnim kompanijama. Dotle smo govorili o kadrovskim službama, pravnim poslovima, opštim poslovima, koji su se bavili bazama podataka, prijavama, odjavama, zdravstvenim knjižicama i rešavanjem radnih sporova. Sa završetkom restrukturisanja i promenama mentalnog sklopa, administracije i dalje ima, ali sada preteže u korist znanja i upravljanja znanjem.

– HR menadžment je uopšteno – rad sa ljudima. To znači da HR menadžer mora da poznaje sve segmente poslovanja da bi mogao da razume potrebe svojih kolega i da na njih valjano odgovori, da osmisli potrebe, a za to on mora da bude spreman da prihvati nova znanja jer treba da rešava probleme i ljudi i direktora i marketinga i nabavke i proizvodnje – pojašnjava Nebojša Rako, predsednik Asocijacije HR profesionalaca i HR direktor Holcim Srbija.

Fakulteti koji bi školovali HR menadžere još ne postoje u Srbiji. Doduše, rešenje su postdiplomske studije na koje se ipak malo ko odlučuje: prvo što to nije nimalo jeftino, a drugo što retko ko može biti siguran da će uloženi novac da mu se vrati – korporativna pravila koja kažu koliko radiš toliko vrediš, i firme spremne da investiraju u zaposlene, takođe, ne rastu na svakom ćošku. Ko onda može da postane HR menadžer i kako?

– Mi u Srbiji imamo percepciju da to treba da budu psiholozi, ali dobar HR menadžer može da bude i inženjer u fabrici koji razume ceo proces proizvodnje, koji može da razgovara i koji zna šta treba da radi. Ima jedan HR menadžer u Srbiji koji je završio – medicinu, i on je jedan od boljih HR direktora! Važno je da čovek hoće da ulaže u sebe, jer ako neće, onda je ulaganje u njega trošak a ne investicija – dodaje Nebojša Rako.

Šta treba da zna onaj ko već pliva u HR vodama?

Pre svega, da je u postindustrijskom društvu nemoguće sve izraziti brojevima (ili: kvantifikovati) i da se danas sve više vrednuje holistički pristup, odnosno „nos za prave stvari”.

– Nije dobro kada je profit sam po sebi cilj, znajte: novac je uvek posledica ponašanja oličenog u viziji i misiji kompanije, i u transparentnoj i kvalitetnoj mreži unutar i okolo nje. Uloga HR menadžera je i koordinacija svih inputa i odnosa u kompaniji, i ka društvu. Ne gledajte u prošlost nego u budućnost! Sad vam treba inteligentan pristup koji vodi računa o kvalitetu a ne o kvantitetu: to je nova tranzicija a vi ste taj ključ koji menja svest – poručuje Gisi.

Jelena Jovanović


[objavljeno u Politici NM i Politici Online: 22.03.2007.]

~~~

- If profit is self-purpose goal, it is not very good: profit should be consequence from behaviour in vision and mission. Also, from network inside and around company, network that is transparent and excellent.
Role of HR manager is to coordinate all the inputs and relations inside the company, and towards society.
Dont look into the past, look into the future!
What you need is new intelligent approach which considers quality, not quantity. This is a new transition, and YOU ARE THE KEY for mind shifts – says Ghisi
.

недеља, фебруар 25, 2007

re:fresh - 7 habits



Ekskluzivnom serijalu je kraj.
Onaj ko je čitao Politiku i dodatak Posao četvrtkom, onaj ko je prilježno šuškao i pratio šta se na našim stranicama dešavalo od četvrtka do četvrtka, imao je prilike da se upozna sa ekipom ljudi koji – žive svoje snove.

Kada bi se svako od nas zaista zapitao po čijim programima funkcioniše, prema čijem planu, sugestiji, očekivanju (kazanom ili prećutanom), došao bi, možda, do zaključka do kojeg sam i ja došla: da živimo pod sistemom stega!
Ne mislim pri tom na onog Rusoovog divljaka što je sit civilizacije i zakona. Govorimo ovde o nametnutim impliciitnim pravlima življenja. Ako uzmemo da naš mozak ima sličnosti sa softverom, onda je moguće i reprogramirati ga!

Proces mišljenja se i odvija na bazi trasiranja novih puteva između hemisfera, putem asocijativnog niza, analize i sinteze, a ono što nam se dešava u životu ima veze sa našim najdubljim uverenjima.
Recimo da je to silogizam gde zaključak direktno zavisi od utemeljensoti pretpostavki!
Namerno kažem utemeljenosti a ne istinitosti jer je ovo multignostički svet u kome živimo – a to u kome smo, zavisi od naših premisa.
Živimo onako kako mislimo da treba, naši unutarnji zakoni su sistem, a očekivanja nam zaista određuju budućnost.
Ukoliko ovde postoji neki bag, i rezultat će biti manjkav.

Kako dakle ispraviti rezultate?
Tako što ćemo zaći dublje u sistem, i ispraviti ono što dovodi do rezultata kojima nismo zadovoljni. To znači baviti se uzrokom, a ne posledicom, i to je proces koji svako lično na sebi mora uradi.
Ako rešimo da uzmemo svoju sudbinu u svoje ruke, možemo te programe (imanentne pretpostavke na kojima se bazira ceo sistem mišljenja, odlučivanja, upravljanja, življenja, lične sreće i nesreće!) ponovo da napišemo. Da budemo sami svoj programer.

Jedno je sigurno: posle ove priče u 7 nastavaka mnogo toga više nije isto kao pre :)




1. navika, budite proaktivni!

2. navika - počnite od kraja u mišljenju

3. navika - prioriteti

4. navika - treće rešenje, obostrana dobrobit

5. navika - prvo traži da razumeš pa tek potom traži razumevanje

6. navika - sinergizujte svoja rešenja!

7. navika samoobnove - naoštri bwe tu testeru!

понедељак, фебруар 19, 2007

Making history...LOADING...





„7 navika sadrže duboku istinu o ljudskoj prirodi kakva se nalazi samo još u književnosti. Do kraja, ne samo da osecate da dobro poznajete Stiva Kavija, vec i da on poznaje vas!”
Orson Skott Card, američki pisac i laureat Hugo & Nebula nagrade za omiljeni roman pisca ovih redova:„Enderova igra”.


„Enderova igra” je prvi deo SF sage koja je osamdesetih godina objavljena u Hrvatskoj.
Drugi deo je „Ender osvetnik” a treci, valjda, nikada ga nisam citala jer su poceli ratovi, a dok ga je taj decko nabavio na engleskom jeziku, vec je bio postao BIVSI :-) Te tako nikad ne procitah kraj sage o Enderu, sjajnom decaku koji je igrajuci se ucinio remarkable things! Mislim da se u trecem delu valjda ozenio bicem sa nove planete, da li one vrste sto lici na prasicu ili...Fascinantna stvar, on je sve vreme dok je osvajao galaksije mislio da se IGRA. Sjajan nacin za velike i vazne stvar, ain't it? :-)


Orson Skott Card (the Great!) je drugar Stivena Kavija. A prica se da Stiv vrslja po regionu....malo je tu, malo je tamo, bio je u Bukurestu cak - kaze Boris Vujicic, moj sjajni sagovornik proteklog vikenda za poslednju, sedmu naviku efektivnih ljudi.
Boris je Ender koji zavrsava pricu o 7N. Putnik, lider i poslovan covek.

Svim ucesnicima u serijalu zajednicko je pomeranje granica :-)

Kada bi svako ucinio koliko moze u okviru svog sopstvenog Kruga uticaja, ovo bi bio bolji svet!

Odnosno, sto kaze Boris Vujicic, kada bi svi praktikovali 7. naviku samoobnove, bili bismo kao covecanstvo 100 puta bolji!

So...samo shuskanje Srbina spasava - u cetvrtak, 22. februara, u dodatku Posao citacete poslednji nastavak ekskluzivnog serijala o 7 navika - kompanija FranklinCovey Srbija je deo sistema Oivivio Consulting Services LLC: management training & consulting.

Razglasite ovo...napravili smo parce istorije u Srbiji :-)

Komadic koji je nedostajao!

~~~
Bajadera, za putnike avionima:

Mali recept za one koji se ukoce dok gledaju kroz prozor aviona (a moraju da gledaju!): treba probati Fly Emirates, tamo imaju strateski postavljene kamere na krovu i kljunu i krilu aviona, i sve oblake lepo ko covek vidis na ekranu koji se nalazi ispred tebe, i sam podesavas oko kamere.

среда, јануар 31, 2007

eDreams, by Cyborg

letileti



Zasto je WEB bolji od PAPIRA?
Zato sto papire ne mozes da nosis, a na internet mozes ako imas mobilni, odnosno mp4, iPaC, odnosno bilo kakav new age gadget. Moj MP404 podrzava i eBooks, izmedju ostalog!

Licno, obozavam sushkanje novina i papira svih vrsta (volim i kesicu sa Cosmoa kad skidam, mmm...delicious!).

Da postoji novi Klajnov recnik na CD ili flashu, ne bi stajao na polici, nego bih ga koristila vise! Ovako, de facto sam ga kupila reda radi (moram da ga imam!), ali posto sam stalno u pokretu, a recnik tezak...ah, jabba.

Ono sto ne moze da stane u zensku tasnicu, nece se uskoro ni prodavati vise! Bice bukvalno isto kao u vreme komunizma kada se kupovalo „2 metra braon kompleta” (danas bi to bio elegantan portal: Sve o NOB-u na jednom mestu, KLIKNI OVDE) - knjige ce postati kucne potrepstine, lifestyle detalj: eto, citalo se nekada i u nasoj kuci :-)


To je bilo vreme kada se UMIRALO ZA SLOBODU. Sada se umire OD slobode. Ili se drhturi od straha pred njom (!).

Tada je knjizevnost bila vaisitinu obezvredjena, sa svojim robustnim dvoplanskim (flat) likovima, i pateticnom i nerealnom heroikom u svakom retku.
Poslednjih par decenija je trend - kratka forma. Nema se vremena za debele romane, treba ziveti zivot!

Usput, nekako se desilo da se Zivot se poetizovao, a Poezija se banalizovala.

Ove dve stvari su isle naporedo, pocevsi krajem osamdesetih. Tako danas postoje ode u slavu suvih sljiva (bolje su nego iz frizidera), dok zivot pise...hehehe, kako kad i kako kod koga: herc-romane, filosofske spevove, opojne neovavilonske feministicke mitove ili pak multimedijalne Alien Soap Opere.
I operete.



I za kraj, jedno staro dobro opste mesto:

Uci tata kcerku onomatopeji
„Ajde reci, kako kaze kuca?” - „AV, AV!”
„A kazi kako kaze maca?” - „Mijau, mijuuu...”

„A kako kaze MISH?” - „Klik, Klik!”




Choose Life. Choose Love. Choose Lust!

Choose ~ eDreams.


Yours,
Miss Cybernaut



ps. danas je izasao SJAJAN (ne sto je moj :)) tekst o PRIMENJENOM TURIZMU, u dodatku Putovanja, naravno. Vrlo sam ponosna na njega!
Achtung: KUPITE novine, nema ga na WEB-u!!!


sO... SAMO SHUSHKANJE SRBINA SPASAVA.
Suskajte malo novinama danas.
Soljicu od kafe za ruchkicu, novinice po ruku i na SUNCE, danas je SJAJAN dan :-)


ps2. ULTIMATIVNO: shushkajte i SUTRA!!!

Sutra (cetvrtak, 1.februara) - o 7 navika efektivnih ljudi, za Politiku prica g. Slobodan Vucicevic, direktor Grand Kafe i prvi predsednik Srpske Asocijacije Menadzera

петак, јануар 12, 2007

Novi (novogodisnji) kompas

Nova godina - vreme za nove odluke. I mozda, vreme za nove prioritete?

Sta je to oko cega se spleo vas zivot?
Da li je to posao, porodica, novac, partner, ili nesto trece, cetvrto, peto...?

Moj je zivot spleten oko razdraganosti istim. Takav je da mogu da plasiram u centar svoju kreativnost - to je ono sto ne izneverava u bilo kojim okolnostima.

Odakle dolaze vasa sreca & vasa sigurnost?

Sta je ono na sta se oslanjate kada se svet zaljulja i kada se generise nemir oko vas?

Moby, jedna od mojih omiljenih faca (NY dipl. filozof i world-famous DJ, mislim malo li je na ovu skupocu :) , u svojoj NG cestitki pozeleo je svima nama, osim srece i jos neke, razvojne i pametne, izazove i mogucnosti.


„Nadam se da cete prepoznati odakle dolazi vase licno osecanje srece. Iz mog iskustva:
a - biti u kompaniji gde rade OK ljudi o kojima brinete i koji brinu o vama
b - bit zdrav
c - biti kadar da se izrazis kroz rad
d - biti u stanju da pravilno procenjujemo i razumemo, i da preskocimo virus zabrinutosti oko toga sta ce se, ili sta se nece, dogoditi u buducnosti.
e - biti spreman da se odmaknes i pogledas stvari iz druge perspektive; biti sposoban da prepoznas kako je vecina problema lako premostiva, i kako vecinu svakodnevnih katastrofa mozemo sagledati kao definitivno ne-katastroficne!”

Srecna srpska Nova godina!



~~~

Heh, koji smo mi lood svet, imamo 2 Nove godine...to je kao da vam neko da 2. shansu za prvi utisak ;-)

Hahaha, a sad Jovo-nanovo (ko je taj Jova, bas me zanima, neki Penelopin dvojnik?)

U 4 oka: srecna vam i julijanska Nova godina :-)


Cheers!

уторак, јануар 09, 2007

On the Road: 7 navika





Od ovog cetvrtka (od DANAS!) u Politikinom dodatku POSAO krece eXluzivni serijal tekstova na temu 7 navika efektivnih ljudi, najznacajnije svetske kompanije za korporativno treniranje i razvoj: FranklinCovey™ : www.franklincovey.com.
To je firma koja pociva na istrazivanju i radovima Stephen Covey-a «7 Habits of Highly Effective People™» (pogledajte na www.amazon.com sta je sve publikovao u oblasti licne i organizacione efektivnosti) i Hyrum Smith-a «The 10 Natural Laws of Sucessful Time and Life Management.»

Preko 3 miliona ljudi sirom sveta je proslo kroz programe obuke FranklinCovey™ kompanija, a preko 15 miliona primeraka naslo je svoje vernike.
Promet kompanije je vise od $280 milona dolara godisnje.
Ovo je public company cijim se akcijama trguje na New York berzi pod imenom «FC». Prisutni smo u 95 zemalja i imamo vise od 1.300 saradnika. 90% Fortune 500 kompanija su klijenti FranklinCovey-a, a to je prakticno «ko je ko» u svetskom biznisu.

Sta mogu FC i PNM da urade za vas, pitate se :)

Prvo, mogu da vam ustede vreme koje cete u gostima provesti citajuci novine koje ste prpopustili da kupite sami! (ovo kazem zato jer je, prema istrazivanju Marten Board za PNM prosle godine, konacno dokazano da nisam samo ja, ili cak i da nisam uopste, nepristojna: Politika se cita najcesce KOD KUCE i, paz' vamo, hihihihi - U GOSTIMA :)
Prvi razlog za kupovinu Politike su dodaci. Pre svega porodicni nedeljni Magazin, pa onda MI koji kontinuirano belezimo znacajno semstralno linearno povecanje prodaje.

So...Kupite svoj primerak Politike, uzmite knjigu 7 navika (objavio Alnari)inicirajte svoje shefove i saradnike idejom o USAVRSAVANJU, o kontinuiranom ucenju, za pocetak. I o tome da kada se stvari rade na dobar nacin, na takav koji omogucava da stvari budu JOS bolje u buducnosti, i kada se, pride, osim sto se rade kako treba rade i PRAVE STVARI (!), svi imaju benefit.

7N pocivaju na principima koji su u svim kulturama ISTI (gens una summus, o da!). Sve nas iste brige more i svi istim stvarima tezimo! Samo se pojavni modaliteti razlikuju od meridijana do meridijana. Sustina je jedna.

U stvari, najlepse od svega sto mi to sve znamo, sve je to zapisano negde u nama - nov je samo nacin da se o tome progovori :)
Mi pricamo pricu IZ ISKUSTVA.


Dakle, integrisimo ovo zajedno (heheh, to vec lici na predizborno obecanje :)

Jos jedna dobra stvar je (necu preterati ako kazem) to sto 7N, kada se jednom usvoje, prenose u nasledje :) Integrisu se u DNK, postanu deo lanca!

Ulozite u sebe. Ko ce, ako ne vi, za pocetak?
;-)
ps. prvi tekst je on-line, kliknite na naslov ovog posta!


петак, децембар 22, 2006

Zastarela IT oprema: Anatomija kule od karata

none

Nasa sekretarica danas je milioniti put opsovala a i ja sa njom!!!


Racunari su, izmedju ostalog, krajem ove 2006. godine, gori nego ikad: mom je puko eXplorer (inace, iz IT sektora PNM-a kad su videli na cemu radim, postavili su dijagnozu: ovo vam je, koleginice, nesto izmedju pentiuma jedinice i dvojke, ne vidi se, nepoznate je marke!).

Ali tu nije kraj: kolega iza mene, sa cijeg sam kompa juce skidala copyleft slike (jer moj ne radi), imao je danas straaaashan problem koji se sastoji u sledecem „neko je sa mog kompa ishao na sajtove na koje ja nikada nisam ishao”.

:)
Sta reci...majkumu.

Dva kompa s moje desne strane nemaju izlaz na internet uopste, onome iza fali mishko (neko ga iskopcao i odneo), a ostali su zauzeti.

Sta ja da radim danas bez interneta?

Sve sam poslove zavrsila, i sledeci datum za koji bih mogla da pisem je tek – 11. januar. Da mogu na web po inspiraciju, ne bih oklevala :)
Ali posto ne mogu, a sledeci razgovor (za Nekretnine koje ce izaci 12.1. 2007!) mi, nazalost, nije danas nego tek od nedelje, tako da nemam nista pametno da radim!

„Komp mora na reinstalaciju”, zlokobno su mi rekli u help-desku preko telefona :(
Desavalo se da tako odnesu i nikada ni ne vrate racunar, ili da se ceka po 2 meseca...uzas!

Prirodno, kopirala sam svoje fajlove (prethodno sam morala da pozajmim usb od giga, i da pregovaram ne bih li negde privremeno udomila svoj folder - siroce :( Nije lako, svi kubure s memorijom!).

Onda je dosao gospodin sa 8.sprata i poceo da se raspituje sta kopiram, gde cu to da stavim, ciji je stapitj (USB), i tako dalje...samo zato da bi mogao da trenira strogocu i da kaze kako ce OBRISATI ono sto je prvobitno obecao da ce sacuvati, a to je taj moj JEDAN folder na D particiji.
Eto, moze mu se. A obecao je da ako sve spakujem u 1 folder i oznacim ga, da ce to da ostavi! Posle je ipakpristao da ne obrishe, sacekacu ponedeljak da vidim


Dozlaboga je cudno ovo zamesateljstvo. Usput, opet se prica o otkazima...Stedi se i na toalet papiru i tecnom sapuno, ako je verovati nasoj sekretarici da toga nema zbog „racionalizacije troshkova”.

Ali sta reci...ovde novinari jos uvek pisu „sumLJao sam” i pisu vesti u prvom licu „bio sam na konferenciji, video sam, doneli su nam, pokazali su nam”......i sta onda ocekivati?

A svadjamo se, i to opako, zbog neispravne opreme, sumnjice se ljudi, dizu ton i preganjanju...jer u 2007. ulazimo sa krntijama od racunara i stampacima koji rade samo kad je su svi racunari povezani na njega ukljuceni.
Treba li reci da nemam u redakciji telefon. Cim izadje do wc, nekiod nas svoje aparate uredno zakljucaju (btw.nije rec o realnim potrebama za tim, jer NIKADA u Dodacima nije bio prevelik telefonski racunm osim JEDNOM, pre oko 3 godine, kada smo svi zvali sa jednog jedinog telefona...To je bilo dok jos nisu pristigle kolege iz ugasenih novina i magazina, pa je , O SRECE, svako sa sobom doneo svoj telefon!)
Zato ja obavljam mejlom intervjue. Ili uzivo, naravno.
Fiksni telefon i televiziju cak i kod kuce ne zarezujem, prosto su mi antipaticni i retrogradni ti aparati :))


To je cena suvog profesionalizma: nikome od nas nije bitno kakav mu je racunar, dokle god RADI. Vazno je da se okrece, nevazno je da li je kec ili bentli...:) Ne stizemo da primetimo! A kad stane, onda shvatis...kula od karata.

Ja sam, btw, komp za kojim radim oduvek stavljala na raspolaganje svima, znam koliko smo kilavi s opremom...a onda sam jednoga dana uhvatila sekretaricu kako mi revnosno BRISHE sent items u Outlooku!
Nemam ja tajni, dalkeo bilo, sve je ovde posao, nije mi smetalo ni kad sam zaticala ukljucen komp i podignut i otvoren Inbox....tek nakon ovog nasilja nad mojim mejlovima, stavila sam password - na Outlook samo, naravno. Kolegijalno je da ostavim ostalo slobodno, zar ne?


Letos mi je jedan sjajan kolega potpuno oporavio to milo chudovishtance od kompa, bogami je trajalo celo popodne. I tom prilikom je primetio, kada sam trazila da mi da imena i lokacije onih koji rade na josh vecim krshevima ne bi li smo se medjusobno teshili - najbolje racunare imaju oni koji ih najmanje koriste.

heh

петак, децембар 15, 2006

Nocu je sve isto kao po danu?

suton

Eh ta noc...nocu je nekako sve drugacije.
Ili sam ja drugacija, ne znam. Sigurna sam da bi sve bilo isto i da je bio dan! Ali sta cu? Volim noc!

Nesto mi ovih dana cesto pada na pamet feljton...sve nesto, tako je nekako krenulo, i mislim & radim - u nastavcima :)
Polako mi se prikupljaju stvarcice za koje u novinama (a ni ovde) nema mesta, odnosno, nema dovoljno publike.
Juce sam imala svoj, prvi u zivotu, nocni intw - u trajanju od 140 minuta.
Fascinantno! Ivan Lalic je zaista reprezentativan, do te mere da ne mozes a da ga ne podrzis sasvim (!). A ne mozes. Ekskluziva za koju nema (dovoljno) mesta, kakav paradoks. Ali tekst je kul, kliknuti na naslov posta (odvesce vas u Politikinu arhivu gde je ovaj, smem li reci, dragulj :)

Ima na sajtu kolege Cirkovica zanimljiva vest, o ANTIKORUPCIJSKOJ AKADEMIJI u Beccu:

Sertifikati za antikorupciju!



I sve se nesto mislim, koje bi bilo pravo mesto da plasiram tu pricu...i ne mogu da smislim!
Jednoga dana, imacu svoje novine. Da bih mogla da kazem sta zelim, onako kako zelim (bilo bi to i uctivo i smooth, o da :).


:))
Mada...da OVDE ima opcija podcast...hehehe...uvezala bih se bionichkim vlaknima i dovidjenja, koje crne novine. Multimedija, prava stvar!

~~~

Masa mojih prijatelja ne cita nikakve novine, ali ne zato sto nemaju vremena ili ih ne zanimaju.

~~~
Sta misle americki studenti o sajbernautima...

„The first cybernaut, Nikola Tesla

Timothy Leary gave the definition of cybernaut as a person who acts inipedently and lead the world in a direction of progress. Nikola Tesla was the genius who lit up the world! He was the first with the concept of intrnet , telecomunications, satelits,wireless conduction of energy. In this year we celebrate 150th anniversary of his birth, 2006 is his year and it's celebrated all over the world!”


1st cybernaut – NeXt tRends

четвртак, децембар 07, 2006

Trend Raport - moj komshiluk: Nbgd, bateeee.....

~~~~~~~~~~~~


ghetto
Foto: A.Aleksic, Politika NM



Konacno su doneli pravi zakljucak: najbolje pisem o mestima u kojima sam zivela ili zivim! Pitala me je moja urednica, kad je vec tak'a situacija "Gde da te posaljemo da zivis, kazi gde bi volela?"
:)
Ja sam nesto sasvim neskromno izlicitirala sve misleci na Fly Emirates koji su nedavno potpisali ugovor sa JAT-om...I dobila jedno veselo MOZE, naravno.

U medjuvremenu, izasla je juce reportaza iz kraja, o novobeogradskom chique toxic charmu :)
Tekst se zove u skladu s Blokovskom Brzalicom: BALKANSKI BRUKLIN,
i evo ga ovde, bas je lepo opremljen (insistirala sam na ovoj slici radi smeka ghetto-a)
:)

Bruklin, brate

(na dnu strane je tekst!)

Prosto mi je zao sto idem sa Nbgd (ne znam jos ni gde idem, trazim stan, zamalo da ga nadjem u komshiluku, ali od toga nazalost nishta...). Jos je gora varijanta valjda otici i iz novinarstva (kuda, drugo je pitanje, glupo pitanje, sledece pitanje!).


Evolucija me, izgleda, ili sprema za nesto eXtra (pa sad skupljam iskustvo, sto kaze Gale iz VIVE: e, tako se kali novinar!), ili ce da me pregazi ovako neoptimizovanu i nespremnu na kojesta.
Od mnogih stvari meni je muka. Pri tom, mrzim da sumnjam u svoje izbore i sebe. Znaci, ne valjaju stvari, tim gore po njih!


Kazu da evolucija ulaze u mozgove samo tamo gde se to i isplati!

Po toj teoriji Evolucije, to je samo kod onih koji ce dugo da zive, njima i treba, vaistiny, treba preziveti.
S druge strane, oni koji kratko zive vise se mnoze. A manje mozgaju.
Pisalo u National Geographic, ozbiljno :)
Kad Evoluciji nije stalo, ne cima se sa neuronima.

A cemu sluze Emocije po Evoluciji?


~~~
U slucaju da ispari tekst iz onlajn arhive (nanunaninu, sve to treba da ide da kopa kukuruze, skidaju samo MOJE!!!)
evo gaC
~~~
Reportaža „iz kraja”: Novobeogradski šik
Balkanski Bruklin, brate

Druga strana Save je druga strana beogradskog života – stalno u komešanju, vrenju, svetla i pomalo suluda




Po onome što može da se vidi i doživi u Novom Beogradu, ovaj deo glavnog grada je definitivno postao više od spavaonice. Ali, zato je više i od četvrti i od „kraja” i od samog grada – to je naš najveći i možda jedini pravi geto. Doduše, ne onako američki zamišljen jer u Novom Beogradu uglavnom nije opasno, pucnjava se čuje retko... Svega ostalog što geto čini zonom posebnih interesa u okviru megapolisa ovde ima: Novobeograđani imaju sopstveni žargon, u druge delove grada idu samo iz preke potrebe, sve što im treba nalazi se tu u komšiluku, a lokalpatriotizam je razdeljen na najmanje moguće merne jedinice, takozvane blokove.

Kada se sretnu (u nekim mladim godinama) dva klinca iz dva različita bloka, vrlo je verovatno da će jedan da dobije nezapamćene batine; pošto im je sve negde u blizini, mnogi vide centar Beograda tek kada upišu fakultet, a Kalemegdan tek nešto ranije. U stvari, ko povede novobeogradsku decu na Kalemegdan, voleće ga barem dok ne odrastu – prelazak preko Save avantura je ravna ekskurziji u nižim razredima osnovne škole!

Novobeograđani ne znaju koji autobus kuda ide i kako se najlakše stiže do drugog kraja grada – svuda idu taksijem, ili nigde ni ne idu. Vikend potrebe za kafom obavljaju se takođe u komšiluku: mesta za izlaske su novobeogradski kej (u blokovima, pored Save, gde plivaju patke sa pismom na glavi!), zemunska marina i ušuškani splavovi sa batlerima i, naravno – tržni centri. Ima ih na Novom Beogradu dosta i, sudeći po najavama investitora, biće ih sve više – šoping molovi u kojima će, uz malo dobre volje i viška vremena biti moguće provesti ceo dan u kupovini, bioskopu, na fitnesu i u restoranima, i potrošiti relativno nezamislive sume novca čine se kao svetla budućnost. Do tada, u tržne centre se ide isključivo radi kupovine i razgledanja izloga; samo najhrabriji i najbolje obavešteni jurišaju na šoping maratone, ovog leta uvedene u Imo centru. Podsećanja radi, Novi Beograd je po visini primanja među najbogatijim opštinama u zemlji.

Atomska skloništa takođe figuriraju kao mesta za ekipu iz kraja, u njima su teretane, kafići, vrtići, radionice... u tome je možda i najveća čarolija Novog Beograda, sve se nalazi negde između blokova, zgrada, puteva ili parkinga, nedostupno pogledu prolaznika. Oko njih kolaju čudne priče i urbane legende: na primer, o čoveku koji je opljačkao sef smešten u atomskom skloništu, a onda, umesto da „pametno” i smesta „zapali preko grane”, on se, sve sa policijskim kombijem koji je oteo za potrebe orobljavanja, odvezao kod bake na selo. Naravno, u okolini Beograda.

Kao i Ulica kralja Petra u starom delu, tako je i Bulevar Avnoja beogradski Vol Strit opčinjen finansijama i globalnim sistemima – ne propustite vožnju ovom ulicom, automobilom ili na vespi (ako dozvoljava vreme). To je široki, prostrani bulevar, na njemu trojna raskršća provetrena trakama koje se ulivaju sa međunarodnog puta E75, i kineski restoran „Luda kuća” ispred kojeg se može sedeti i kusati s pogledom na reku vozila koja pristiže u grad. Na samom njegovom kraju nalazi se arhitektonski najambicioznije ostvaren prostor u Novom Beogradu: zgrade Hajata, Delte i Centra Sava duž Bulevara Arsenija Čarnojevića modre su i zelene od odraza neba i dveju reka. Kada je sunčan dan na Novom Beogradu, lako je zaboraviti gde, u stvari, živite. Nije ni važno, toliko je ravno da je – svejedno.

Kakav, brate, Bruklin, brate, Blok je, brate, zakon!
Jelena Jovanović
[objavljeno u PNM: 06.12.2006.]

среда, новембар 29, 2006

CENZURA IZ UCTIVOSTI

what?


Mislim, otvoreno drustvo, znate li koliko je to mocna tema, i u filozofiji i u sociologiji i politici i pred izbore ...:-) Svaka cast Poperu, ali da je zastitio u nekom Zavodu za patente tu svoju teoriju (ili da je to uradio Bergson!), njihovi bi potomci ziveli ko BaYe Patkovi.
Ima to, to je opste mesto jos uvek ponegde, a sad dolaze jedna nova-stara opsta mesta: dijalog (razgovor), strucnost, demokratski principi, rasipanje vremena i energije (!), resursi svega i svacega, kanali, platforme, generatori ovoga i onoga (to mi se svidja, generisanje!), to su sad sve opsta mesta...koja ce opet biti iskompromitovana, verovatno.

Uvela sam ad hoc novi izraz: OTVORENI DIJALOG. Sta mogu, stvarnost diktira potrebe na koje jezik mora da odgovori prikladnim terminima. To je, btw, razgovor bez zagrada i uvreda, a samo uz one ograde koje su nuzne zarad boljeg razumevanja i / ili uctivosti. Nazalost, moguc je samo medju slicnima. I to je Ok.

Ionako je sve maya.

Otazbina se brani i lepim vaspitanjem, izmedju ostalog, jasno. Treba postedeti ljude „prikrivenih izbornih kampanja”...jel da? Jedino sto takav tip cenzure nema veze sa nama, to je nasledje nekih drugih ljudi iz nekog drugog vremena. Onih koji se kandiduju. Moje proslonedlejno objasnjenje zasto je sagovornik molio SAM od sebe (!) da mu obrisem ime iz teksta (koji nije imao ni u najavi veze sa drustvom nego sa IT tehnoloijom!)
Bilo je heavy: nije ni zbog mene, ni zbog njega, nego optereceni ste, znate, vishedecenijskim odnosima i talogom fosilizovane prislosti, pa dajte da ga poshtedimo VASHIH ..biip...biip.....cenzura, bato!
I izas'o tekst bez sagovornika. Izes pos'o.
Neko tamo je nekad nesto...i sad to ima veze sa nama sto nemamo veze sa tim. Verovatno je podtekst ovaj: da imamo, ne bismo na pravili gresku i ne bismo, on the first place, ni saradjivali, a kamoli pod punim imenom i prezimenom! Verovatno je TO podrazumevani obrazac: sta nam pada na pamet, ko smo mi da radimo stvari drugacije nego sto se vekovima radi...kao oni majmuni iz price, stop su generacijama rasli u kavezu pa sputavali prirodne insitkte novopridoslih a spremnih da krenu za bananom.

Pitanje:
Kakvi smo mi to ljudi kad ne stojimo iza svojih reci i kad stalno moramo da se izvinjavamo sto smo advanced u tome sto radimo?

Everyone has to deal with his own bullshit.


Svejedno, cini mi se da pristajanjem precutno odobravamo taj system. I cutanje je zlocin (potvrdio ovog leta Ginter Gras), a kamoli nedelanje...Znaci, nista nieju vazno sto ja radim i sto imam iza sebe, nista ne vredi moj dobar glas i kredibilitet, nema veze sto sam ja nestranacka licnost, i sto zastupam interese svojih citalaca. (Citaj mi sa usana, shodu: CI-TA-LA-CA!) Kako sad to?

A sta je to tacno bilo, sta je trebalo izbrisati? Evo tog problematicnog dela:
– Otud je sve uredjeno zakonom, a ipak neprimenljivo, a to nam rasipa i vreme i energiju, i srozava i kulturni i ekonomski nivo. Treba na njihovo mesto odvesti strucnjake, i demistifikovati realnost i tapacirana vrata iz kojih se desava ta neka „transparentnost”. Ne mozemo se vecito vaditi na tranziciju kad nesto zataji. Stalna predizborna i izborna tenzija ne donosi profit – profit donose stabilni demokratski principi.
Rekao Dragutin Zagorac.

Nagradno pitanje: o cemu se ovde radi? :) Sta je ovde pogresno i opasno po citaoce? Zasto sam morala da obrisem? Da nije po mene opasno? Zasto je to opasno? Jel me neko laze? Pa sto i jedan put mi je doslo da napisem ispod teksta „a ako su lagali mene i ja lazem vas”.

Nisam ja poligraf, ja sam no-vi-nar (~ka, naravno, to se lepo vidi u gornjem desnom uglu)!
Ako je to naivnost....onda sam ja, mis'im, francuska sobarica.

~~~

I jos nesto: ko god novi da poseti blog, broj onih koji su ga pregledali ostaje isti, 51. Kako to? Trebalo bi da je od juce do danas promenjen barem za jedan! I, btw, ko ste svi vi sa 51 IP adrese, kad sam ja poslala pozivnicu za desetak ljudi? Da nije neko malo...sharao sa strane :-)

четвртак, новембар 16, 2006

Zrtve rada u zimskom periodu

Smile!





Bicu iskrena: onima koji dodju na posao bolesni i svesni toga da su bolesni trebalo bi smanjiti primanja za, hajde neka bude simbolicno, za petinu.
Alo bre tamo – Tito je umro!!!
To znaci da tu „zrtvu” koju cini dolazak na posao pod gripom ne samo da niko (a najmanje sef koji se po pravilu nikada ne razboljeva!) nece uzeti za dokaz LJUBAVI prema poslu. Naprotiv, ja da sam nindja izvrsila bih momentalnu suptilnu dekapitaciju onog ko dodje promukao u redakciju i kaze „ma nije mi nista, samo imam grip”.
Toliko suptilnu da ne bi ni primetio da je umro chetnik

Jeste, krvolocna sam, kako da ne budem kad se samo setim prenemaganja pre neki mesec o tome kako je koleginica prosto „morala da dodje na posao” . I to pravo u slusalicu lekaru–epidemiologu, usred intervjua, treba li to reci, telefonom.
Razume se, telefonom iz redakcije. Jeste, a ima kod kuce kompjuter. Besprimerni bezobrazluk.
Razboljevali smo se na rate, i porodicno, za sta nije bio nimalo zgodan tren – zgomilalo se dosta posla oko ad hoc dodataka.
Ja sam tu turu preskocila pijuci ImunAktiv, ali nezadovoljstvo odjednom nagomilanim poslom, stresom jer su nam redovi desetkovani i rokovima koji pristiscu, samo zbog igranja tih stupidnih bernovih igara, nije na svakoga delovalo podjednako stimulativno.

Igre i prenemaganje na radnom mestu – nepotrebno.
Kolega sa povisenom temperaturom – nepozeljan.
Moj bes ....je ponekad bas starozavetni :)

Ozbiljno: krajnje je sebicno dolaziti bolestan na posao gde je protok ljudi velik, na kome se, ni to nije nevazno, radi s ljudima, i na posletku ZIVI se od ljudi, njihovih oglasa, zelja, akcija, ideja!
To sto ce pola tima biti odsutno po minimum dva ili tri dana (ne racunajuci bolovanja koja ce uzeti jer su im se razbolela i deca!) kostace vise i kompaniju, sto se tice novca, i one koji moraju da povuku za troje. Najcesce se desava da, kada knjiga spadne na par slova, nema bolovanja za one koji ostaju – novine moraju da izlaze.
Onaj ko kaze „pusti coveka, pa SVI SMO RADILI BOLESNI” debelo gresi. Hm...izgleda da nikome ne popusta paznja kada je pod visokom temperaturom?! Ne desavaju se greske? Nismo nervozni sto smo balavi? Klice i mrcvarenje obaska!

Na pitanje zasto, umesto da ostane kod kuce, onaj ko se raskilavio ipak odluci da dodje na posao – treba da odgovore psiholozi.
Sta lezi u osnovi ovog destruktivnog i autodestruktivnog cina?
Stize sezona gripa, valjalo bi hitno odgovoriti na ovo! Svako za sebe, barem.

Zar nas ne uce da smo svi u novinarstvu zamenjivi i da niko u stvari nije neophodan? Kako sad to onda mora da se dodje slinav i kenjkav?

~~~

Konsolidujte se, jer ja nemam vremena za gripove. A ni simpatija za hotimicne klicnose. Tito je umro i mojne vise foliranja.

петак, октобар 27, 2006

Yahooo global project TIME CAPSULE

VREMENSKA KAPSULA / upisite se i vi!


Prenecu detalj:

What We’ve Learned
(By Michael Krumboltz
Friday, October 13th, 2006, 1:02 pm )


Anger is understandable.

Sorrow is universal.

Fun can be dangerous.

Hope is eternal.

Beauty is a smile.

The Past is never gone.

Love is unconditional, and




puzle


Now is the time for change.


TIME CAPSULE