Da li se u svojoj zemlji osecate bezbedno? Da budem iskrena, ja i ne bas mnogo. Razloga je dosta, ali cu se na njih vratiti nesto kasnije i pobrojati glavne.
Osecaj da vas svako moze prevariti
U nekom ranijem istrazivanju (od pre neku godinu) koje sam dobila iz TOS-a ( napomena: uprkos opstem stavu, Turisticka organizacija Srbije (TOS) ima veoma kvalitetne ljude i koliko znam ko god je sa njima saradjivao bio je zadovoljan - narocito mediji - obilje podataka, novinar na prvom mestu, promotivne aktivnosti koje u su u pravom smislu engaging...TOS se pokazao kao dobar distributivni centar informacija vezanih za Srbiju, i to ne samo za Beograd sto je posebno vazno zbog buzz-a oko "beogradizacije" Srbije).
Elem, koju godinu ranije otkriveno je da je jedan od glavnih faktora zasto se strani turisti ne vracaju u Srbiju kada vec jednom dodju - OSECAJ NESIGURNOSTI.
Da, da, dobro ste culi - strani turista se ne OSECA BEZBEDNO U SRBIJI.
Dekonstrukcija osecanja nebezbednosti
Pre svega na autobuskoj i zeleznickoj stanici u Beogradu.
Vec i vrapci znaju da ako uzmete taksi bas TU, kostace vas jedna voznja minimum 10 evra. Ako uzmete samo malo dalje, npr. u Nemanjinoj. Odnosno, ako znate za caku, kostace vas koliko bi i inace kostalo bilo kog drugog - cena je nadalje "gradska", jednaka za Beogradjane i ne-Beogradjane, gradjane Srbije i drugih zemalja.
Sinoc sam prvi put imala prilike da doputujem u Beograd nocu, pravo iz Bratislave i sa ovecim koferom. Iako zivim u centru, kada dodjete sa prtljagom i kada su ulice mokre i vode uzbrdo, dzaba sto postoje tockici - prirodno je da cete se opredeliti za voznju taksijem, ma koliko "kratka" bila.
Real Life Case
Dakle, znajuci za jadac, odvozala sam kofer do prve taksi stanice, na samom pocetku Nemanjine ulice, bas tamo kod ugla sa Sarajevskom.
Sela u taksi, rekla adresu...a onda je pocelo.
"Dorcol? PODSETITE ME MOLIM VAS GDE JE TO?", rekao je taksista bez blama.
...a sad minut tishine ovde, molim vas... :(
Nadalje je pitao GDE DA SKRENE (trebalo je desno, on je predlagao levo!) i naravno uspeo da me ne doveze direktno do stana vec da napravi omanji krug uokolo zadate adrese.
Potom sam ja donela odluku da mu ipak kazem da sam ODAVDE, cisto da ne misli da sam kao ona Plejbojeva zecica koju su 2003. godine odvezli od stanice do Beogradskog sajma (ukupno 2 stanice dakle) po ceni od 1.000 dinara...Pomenuh i strance i to "slobodno formiranje cena" koje cini ljude nesigurnim i nevoljnim da se vrate.
"E PA STRANACA MI NIJE ZAO. Kod njih je sve skupo", rekao je g. taksista i nastavio da se raspituje za pravac ka, zapravo najstrozijem, centru Beograda. (???!)
Da li se meni ucinilo ili je sasvim ok PREVARITI MUSTERIJU?
Da li sam ja luda ili je VARANJE STRANIH TURISTA POZELJNO dok se na varanje ne-Beogradjana MOZE GLEDATI I OVAKO I ONAKO?
Savim je svejedno sto g. taksista zapravo gresi i sto mi u Beogradu nikada nismo (bar ne a da ja znam) videli npr. popust u Zari od 70 %. I sto je mnogo jeftinije kupovati u inostrantsvu generalno (da ne pominjem sad US, raj za shopping).
Cemu to vodi?
Zasto bi se neko u ovakvom miljeu:
1. opustio i proveo dobro
2. ostavio dosta novca
3. pozeleo da se vrati i ponovo dobro provede i ostavi dosta novca
4. preporucio prijatelju Srbiju kao dobru destinaciju / napisao nesto dobro na svom blogu recimo
Takodje jedan od starijih podataka za koji ne znam da li se nesto promenilo je da u proseku strani turista u Srbiji ostavi 5 evra.
To je bilo u vreme kada nije bilo mnogo hostela, suveniri nisu postojali, a vodic kroz Beograd koje su napravile Komshe je tek bio lansiran (do tada nismo ni imali vodice na stranom jeziku).
Dok se ove sustinske i naizgled sitne stvari ne rese, osecanje dobrog provoda, sve nase lepe destinacije, tulumi i izvrsna gurmanska hrana bice kompromitovane.
Ovde je mapa Beograda za one kojima zatreba online.
VAZNO: Ovaj post nastao je kao odgovor na clanak na blogu Dragane Djermanovic Srbija kao brend II.




