Novi mediji dobili su novo ubrzanje u vidu ciljane reklame od strane kompanija i pojedinaca: ne samo da se targetiraju blogeri i blogovi kao što je friško o tome pisala na svom blogu Dragana Đermanović, već se i pokret mikroblogovanja uključio u akciju.
Stara je stvar da se preporuci prijatelja veruje. Možda zvuči čudno, ali nisu svi spremni da ovo priznaju, barem ne u Srbiji: na prvom srpskom e-PR seminaru bilo je jako malo podignutih ruku na pitanje "verujete li preporuci prijatelja kada treba nešto da kupite".
Vesti na 140 karaktera
U USA su to uvideli i napravili posao: Twitter servis omogućava komunikaciju u prvom licu a i razgovor Mikroblogovanje, kako su popularno nazvani ovi status apdejti od (svega!) 140 karaktera, ponekad se pretvaraju u besmisleni chat ali ponekad su i veoma korisni!
U zavisnosti od toga koga pratite možete doći do informacija o klabingu u Beogradu (Miloje Sekulić, e-PR direktor McCan PR), dobrih članaka o našem gradu na engleskom jeziku (Belgraded.com) , podataka iz novijih istraživanja (Dragan Varagić) a ja volim da pratim i šta rade oni koje sam ove godine intervjusala kao što je Maria Šipka, online community manager, suosnivač XING.com i osoba kojoj se ja zaista divim.
Sve u svemu, Twitter sa tolikim brojem korisnika teško da je prepušten sam sebi i običnom prostonarodnom zachatavanju: twitteroholici dobili ovih dana su vetar u jedra od strane urednika TechCrunch-a Michael Arrington-a koji je pokrenuo firmu Be-a-Magpie. Sada oni koji hoće da pomešaju oglase sa svojim privatim status apdejtima to mogu legalno da urade i da imaju od toga nešto.
To konkretno znači da ako neko ostavlja statuse o kulinarstvu može da bude odličan target za prehrmbenu industriju koja želi da pusti glas o novom proizvodu. Ili, ako se neko bavi fotografijom, o novim servisima i aplikacijama.
Geek populacija sa svojim stalno novim igračkama tweetuje ionako sasvim besplatno o svemu što im padne šaka :)
Twitter-kalambur i propast firme
I tu nije kraj...ValleyWag, ultimativni trač-magazin iz Silikonske doline, prenosi priču o Omu Maliku vlasniku GigaOm i još ponekih blogova koji tvrdi da je sledeći trend upravo konverzacioni marketing odnosno angažovanje ljudi preko novih medija.
Slogan "author-driven" poslužio je odlično kao najava njegove knjige.
Međutim nije nevažno da je Om Malik zastranio i postao vrlo providan u plaćenoj reklami pa se promocija opšteg plaćanja za vesti na novim medijima završila sramotno - i po blogere i po one koji su darežljivo plaćali objave. Takođe, zbog njegovih kampanja vođenih od strane "social media marketera" bez ikakvog kredibiliteta i sa mizernim novinarskim darom, padala su izvinjenja a partner ga je napustio i osnovao svoju firmu.
Oprez dakle za one koji biraju twitter i facebook chat-animatore - reputacija je i dalje važna. Online i još važnije: off line.
Da je Twtiter važan i popularan i s druge strane koliko ga je lako pogrešno upotrebiti izaći loš glas dokazuje i lista 50 najgorih na Twitteru: Twittering-under-the-influence.
PREPORUKA:
Ko želi da krene da zvižduće (tweetuje!:) a nije siguran šta i kako, na Đukijevom blogu nalazi se par saveta na srpskom, a što se engleskog dela mreže tiče tu je TwitterSweet i nezaobilazni Twitip.
PS. e, da... pa pridružite mi se na TWITTERU - Miss_Cybernaut in Twitterland
Pozdrav od Miss Twitternaut :-)


