Приказивање постова са ознаком 7 habits. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком 7 habits. Прикажи све постове

недеља, мај 06, 2007

Miss Cybernaut i 7 prolecnih navika



Kreativna sila u nasim zivotima – kako se budi?

Citam po forumima ovih dana price ljudi koji se ne osecaju vise dobro u svojoj kozi – ispunili su sve zadatke u zivotu, imaju diplomu, posao, decu, i misle da su na kraju puta, da ono sto ih ceka ne vodi povecanju uzivanja u zivotu nego sve vecem gomilanju obaveza i odgovornosti, posao koji rade pocinje da im biva opterecenje iako su ga nekada voleli jako. Deca ko deca, ja ih nemam ali skoro da ne poznajem nikoga ko je njima zadovoljan!

Nije neka novost – svi misle da poseduju ono cega na svetu u stvari ima najmanje, ili sto kaze Stiven Kovi (ipak je struja koja tvrdi da je Kovi a ne Kavi preovladala, povinujem se, sluzbenica vjecnaja)
– what is common sense is not always common practice.

Ovih dana napravila sam malecku reviziju – sta je sve drugacije otkako sam se susrela sa 7 navika. Idemo redom.

1. Odustala sam od puta kome se vec nazirao kraj i reafirmisala svoju zelju za avanturom i iznenadjenjima :-) I to pod stare dane!

2. Odmah postigla osecaj fantasticne svrhovitosti. Nije svejedno kad sahranis sve svoje snove jer mislis da se od tebe to ocekuje: cuti, radi i idi utabanom stazom, ko onaj „Dolap” Stevana Raickovica. To su tudji programi, a ne sopstvene zelje. Sam svoj programer, to je super stvar!

3. Postala otvorenija i osetljivija za price ljudi koji su donosili nekonvencionalne odluke, za success stories.
Cini mi se da smo, usled poslednje dve stresne decenije, navikli da se uz kafu razgovaramo o tome kako je SVE TESKO i kako NEMA PRAVDE . A te svakodnevne navike su mocna stvar, one su ono sto nas definise i odmerava kolicinu srece u zivotu. Dokle god se solidarisemo oko pesimizma...huh. Probajte da okrenete smer! I da svakodnevno sebe proaktivno zakocite kad krenete da se zalite! I da, umesto toga, probate da UCINITE nesto da se stanje popravi!


4. Angazovala se na resavanju problema drugih. Ovo je melem, dugorocno – ako smo svesni sta sve mozemo da ucinimo i koliko mozemo, i ako to i krenemo da radimo – ili, krace receno, ako svoj Krug uticaja prosirimo na one stvari koje mo ranije smatrali nepromenljivim ili van domasaja, raste nam samopostovanje. Pocinjemo da uspevamo!

U nasem narodu ima poslovica da „nista ne uspeva tako kao uspeh”, sto znaci da je i uspeh jedna navika.
Jedan od Njutnovih zakona kaze da svako telo tezi da zadrzi stanje u kome se vec nalazi. Ako je to mirovanje, da miruje. Ako je to kretanje, onda hoce da se krece (sve sto leti htelo bi da leti! ).
Jednostavno. Ko jednom krene da dozivljava osecanje licne pobede tesko ce mu biti da ga se odrekne i da ga eliminise iz svojih svakodnevnih dozivljaja. Navike su mocna stvar!

I na kraju: shvatila koliku moc imam da menjam – sebe, svoju okolinu, zajednicu, pa i da uticem globalno. Zvuci cudno, ali je ostvarljivo. Cak – prirodno!

петак, мај 04, 2007

The One - uploading starshine


Pitam se pitam - da li mozda IPAK nedovoljno razgovaramo.
Licno, bilo bi mi mnogo lakse kada bih znala da ima jos ljudi koje iste brige vucaraju kao attachment - da li sam na pravom mestu. Kako znam da sam na pravom mestu? Da li su moji rezultati dovoljno opipljivi? Imam li strpljenja da cekam, i da li bas moram da idem putem kojim je vec neko pre mene prosao?!

Vrlo se dobro secam Mise Lukica (Synergy Leo Burnett) kako mi je u januarskom intervjuu za feljton 7 navika rekao „I onda kada sam ostvario sve svoje zelje, shvatio sam da je polovina u stvari bila nepotrebna!”.

Ima i ona druga, Looney Tunes strana - onaj lik iz Price o Argonautima je bio sjajan - nakon pronalaska zlatnog runa, kada je trebalo da se slavi i uziva on se uljudno izvinio i rekao „Ne mogu da ostanem, moram da stignem na trening za heroja!”. :-))


Zelite li VI nesto, kako stojite sa zeljama ovih dana?


Sto se mene tice - cekam sledecu meteorsku kishu i povecavam svoje kapacitete za sledece zvezdano letnje nebo. Bila neka najezda zvezda repatica pocetkom milenijuma, celo leto. Sve su mi se zelje koje sam tada pomislila - ispunile. Bile su to male i slatke zelje, isto kao i danas sto su.
Ali kad ce ta kisa opet pasti i gde cu ja biti pri sledecem zvezdanom kijametu?

~~~
I am wondering if we are intercommunicating enough.

Frankly, I would feel better if I knew there are people who carry same taughts as an attachment, same concerns. Am I placed properly? How do I know I am on right path? Are my results tangible enough?! Furthermore, can I have some more patience and...do I really have to step on the road someone before me already pursued?!

Recalling interwiev with Misa Lukic, founder of Synergy Leo Burnett: „And then, when my wishes came true, I realised that half of them was not necessary at all!”

Also, there is the other side, the Looney Tunes side – a character from The Arghonauts Story, after he helped in revealing Golden Fleece, by the time he supposed to celebrate it with the gang, he apologized
„Sorry, I can not stay with you, I have to get on my training 4 hero!”

So, what is happening with your own wishing ability these days?

As far as I am concerned, I am waiting for neXt meteor rain, meanwhile enhancing capacity for it, for that next sweetest starshine summer sky. (There was something like that in the very begining of our millenium, and lasted for whole summer! All my wishes came true since then, though they were common and sweet ones...indeed)
But... where I will be when stars start to fall again?

среда, фебруар 28, 2007

Inner City Life & Inner City Pressure


Where am I theese days..my name is what?

:)

In past few days I spent lot of my spare time contemplating...even I had totaly eXlusive serie of conversation with Franklin Covey Srbija founder, and with representative line-up of Covey-s believers (7 articles, interwievs with greatest business leaders in Serbia, were published in Serbian daily newspapers Politika, during January and February )...I think that I there is one more thing to do before I move one.

And this is where life begins to be ...heh...let's say - oracled enough!
15 years ago I met some strange fellow with long blond hair, flowers and all those hippy stuff wandering around the center of that tiny town near the
Fruska Gora where I grew up.

Strange fellow was smiling and acted friendly. From time to time I saw him speaking with citizens. Seemed like random action. Seemed like he fell from sky, or from Holland, or...wherever people are blond and funny looking!

But, those were the days everything was possible - whole country suffered from economic embargo from EU and the rest of world. Like some Cuban people today, we were cheery and tended to be happy, even we had less money than ever!
Never the less, fellow suddnenly came up in front of me and gave me kind of script.
It was ordinary peace of paper, but with neat handwritting, like girls, not boys do!

An ancient zen-rule was written down:
Mankind often act like a classter of bees. Stand still, and they won't bite you.


Fellow actually came from Novi Sad, it was obvious when he spoke.
He just asked for my name, and in the next moment he was gone with the wind!

I was 14 then. And now I realise full meaning of stand-still-rule.
It is more or less a habit we practice here, in journalism: while adrenalin rush is on, and while everyone tends to lose their minds, the best attidude is to find peace inside ourself, inside your unique being.
We all have that quiet place of piece and grattitude within. Keeping inner circle of faith and stillnes that never goes by is the most important habit for me!
Because this is a tough times, transition happens in all spheres of humans spirit, in economy, aims, minds, ethics, polithics, arts, society, media...metamorphosis.

So I practice this new vogue: stillnes in time. Stillnes comes from satisfaction within ourselves, stillnes which is involved with strong beliefs, and the sweetest one - stillnes wired around every-day-web-time...well, web is my sanctuary; although I dont have a silicon soul or anything integrated with my brain processes physically)

So, I am standing still.


Just like in hymn of ours previous state named Socialistic Federal Republic of Yugoslavia (SFRJ) - we are standing still like a (guess what?) - grand canyons :)

(See how it goes in Serbian: mi stoji-mo po-stoja-no ka-no kliiii-suuu-riiii-ne! Senseless, but in English ...LOL )